Marsejski agregat

 Matt Damon u ulozi oca koji pokušava dokazati kćerinu nevinost

Tom McCarthy, “Stillwater” (2021.): Priča je nadahnuta slučajem Amande Knox, ali je radnja premještena u Francusku

Glumac Tom McCarthy scenaristikom i režijom počeo se baviti početkom stoljeća, kad je debitirao zapaženim nezavisnim filmom “Čuvar stanice” u kojem je svoju prvu glavnu ulogu ostvario Peter Dinklage, podosta kasnije proslavljen u seriji “Igre prijestolja”. McCarthy se do “vrha svijeta” uspeo 2015., osvojivši Oscara za najbolji izvorni scenarij (u paru s Joshom Singerom) te nominaciju za režiju “Spotlighta”, za mnoge iznenađujućeg oskarovskog pobjednika – ta kronika novinarskog raskrinkavanja pedofilije i njezina višedesetljetnog zataškavanja u redovima Katoličke crkve u Bostonu nije, naime, važila za favorita u konkurenciji Iñárrituova “Povratnika”, Scottova “Marsovca”, Millerova “Pobješnjelog Maxa: Divlja cesta” i “Oklade stoljeća” Adama McKaya. Šest godina poslije, McCarthy, koji je u međuvremenu za Disney snimio slabo zapažen dječji avanturistički film “Timmy Failure: Mistakes Were Made”, predstavio je novo ambiciozno ostvarenje “Stillwater”.

Opet je riječ o izvornom scenariju, a ovaj put McCarthyjevi suradnici, pored američkog zemljaka Marcusa Hincheyja, bili su istaknuti francuski scenaristi Thomas Bidegain (“Prorok”, “Hrđa i kost”, “Dheepan”) i Noé Debré (“Dheepan”), jer najveći, jezgrovni dio radnje filma odvija se u Marseilleu. Priča je nadahnuta poznatim slučajem Amande Knox, Amerikanke koja je prije desetak godina u Italiji (Perugiji) osuđena na 26 godina zatvora zbog ubojstva svoje studentske cimerice Britanke, da bi, nakon što je provela gotovo četiri godine u uzama, bila oslobođena na prizivnom sudu, a još kasnije definitivno proglašena nevinom. McCarthy i njegovi koscenaristi, kako bi se što više udaljili od stvarnih događaja i izbjegli moguće pravne probleme, ne samo da su radnju premjestili u Francusku, nego su i žrtvu pretvorili u muslimanku, a odnos dviju djevojaka iz prijateljskog promijenili u ljubavni. Također, u centru zbivanja nije navodna počiniteljica zločina nego njezin otac koji pokušava dokazati kćerinu nevinost, no taj detekcijsko-trilersko-kriminalistički sloj u sjeni je središnje teme – protagonistova pokušaja da sačuva ostatke svoje stare obitelji dok istovremeno stvara novu. Naime, Bill Baker (vrlo solidna, ne i impresivna izvedba Matta Damona), pripadnik radničke klase, posjećuje kćer Alisson (u zahtjevnoj ulozi prilično dobra, ali na momente blago preglumljena Abigail Breslin, nekadašnja “mala miss Amerike” iz istoimena nezavisnog hita Jonathana Daytona i Valerie Faris) koja, tvrdeći da je nevina, služi šestu od devet godina kazne u marsejskom zatvoru zbog ubojstva svoje ljubavnice Line; igrom slučaja Bill upozna lokalnu kazališnu glumicu Virginie (odlična Camille Cottin) i njezinu kćerkicu Mayu (još bolja debitantica Lilou Siauvaud), s kojima se počne sve više zbližavati. McCarthy podrobno i kvalitetno razvija tu glavnu narativnu liniju, fino se dotičući klasnih, kulturnih i političkih razlika između likova i miljea, a umješno rabi i multikulturalni karakter Marseillea te njegove interesantne ambijente.

Žanrovski sloj manje je uvjerljiv, ali funkcionalan, dok je možda glavna kvaliteta filma složenost lika Billa, smjernog kršćanskog protagonista iza čije se učtivosti kriju tamniji tonovi, kojeg se autorski i afirmira i subvertira, koji će s jedne strane (stara obitelj) odnijeti pobjedu, a s druge (nova obitelj) biti potpuno poražen, s tim da je i ta pobjeda vrlo gorka, ne samo zbog trajnog gubitka mogućnosti novog, boljeg početka, nego i zbog spoznaje da mu je kći “loše sjeme” kao i on sam. Ambivalentnost svega prikazanog, koja kulminira u završnici, bitno doprinosi kreativnoj ozbiljnosti ovog izrazito solidnog filma, uvjerljivo najbolje ponude na aktualnom repertoaru naših kina.

Damir Radić, Novosti