Hamfri Bogart je otac i majka holivudskog filma za mnoge, postoji pregršt tekstova o njemu, a svaki ističe one karakteristike koje ga čine jedinstvenim.
Četiri naslova bila su ključna da Bogart postane to što jeste, ali ovdje nije riječ o njegovim najboljim filmovima, već o djelima koja su uticala na razvoj Hamfrija DeForesta Bogarta kao glumca u usponu sve do preuzimanja trona – sa Kazablankom, koji nikada nije ni napustio.
Okamenjena šuma – Petrified Forrest (1936)
Bogi je već bio aktivan nekoliko godina u Holivudu, ali to su bile skroz marginalne uloge i u to vrijeme bi ga na ulici eventualno prepoznali samo dužnici, ali je onda postao Djuk Mante, dillingerovski tip kriminalca u Okamenjenoj šumi i to je bio proboj među igrače. Ne među glavne igrače, ali ipak igrače. Ne bi dobio ulogu Manteeja da nije bilo Leslieja Hovarda, daleko veće ime u to vrijeme, i on je insistirao da se Hamfriju dodijeli uloga jer ju je već uspješno izvodio u pozorištu, a otišao je dotle da je ucijenio producente, rekavši da ni on neće učestvovati ako se Bogart ne pozove. I šta će ljudi, pozvali Bogija, dodijelili mu Manteeja, a on to iskoristio vrhunski i više nego uverljivo utjerao strah svojom okrutnošću na platnu. Nije nikad zaboravio Hovardu ovo zalaganje, kasnije je svojoj ćerki dao ime Lesli Hovard Bogart.
Visoka Sierra – High Sierra (1941)
Između 1936. i 1941. je igrao u preko 20 filmova, ali nije predaleko otišao od Manteeja, kao da je bio osuđen na gangstere iz drugog plana dok su prve violine svirali Kagnej, Raft, Robinson, Muni. Imao je i fine naslove sa Bet Dejvis, u Povratku doktora X je igrao i glavnog lika, ali istinski “prvi plan” nikako nije dolazio. Najzad ga je dobio u Sierri, i baš je morao da se namuči i uvjeri redatelja Raula Valša, koji je htio Rafta ili Munija za film. Nekako se dočepao glavne uloge i to opet gangster, ali je noseća snaga, prva prava glavna uloga i to je bilo to. Zatvorska frizura, pa pištolj u obe ruke i Ida Lupino na mjestu ženske, sve kako valja i prštala je dobra akcija u ovom filmu, tu je Bogart uvjerio i druge u ono što je već znao o sebi – rođen je za prvo ime na špici (mada ga ni ovdje nije imao, zapravo je Lupino bila prvopotpisana, ali manje važno).
Malteški soko – The Maltese falcon (1941)
Kad rekosmo da je uvjerio druge, među tim drugima je jedan najbitniji – Džon Hjuston. U to vrijeme scenarista koji je pomagao priči i za Sierru, a budući velikan režije, Hjuston je krčkao Malteškog sokola i nije skrčkao samo njega, već sasvim slučajno otkrio i cio jedan novi žanr, a to je noar. Ostvario je Bogarta u ulozi Hametovog detektiva Sama Spadea, tako da je (ni to ne znajući) stvorio i najveću glumačku instituciju noara, tako da se sve skockalo kao u snu i zaljuljali su “Malteškog”, prvo kapitalno djelo koje je Bogart iznio. Iako nije znao šta će sve taj film da predstavlja, još kako je Hjuston znao šta radi i zategao je pod konac svaki detalj tako da se i do 2021. godine detektivske misterije mjere prema Malteškom sokolu. Da se vratimo na Bogarta, tad je već postao renomiran i tvrdilo se da je Amerika dobila još jednog kolovođu među glumcima.
Kasablanka (1942)
Rolerkoster uspona u prethodnih nekoliko godina je došao do tačke usijanja. Bogart se probio, pa se istakao, pa je unaprijeđen i onda postavljen u društvo glavnih. Ipak, mnogi su došli do šlaga i bili presrećni, ali Bogartu se dogodila malina na šlagu i ona je napravila svu razliku. Kasablanka mu je dala priliku da zadrži sve ono u čemu je već magistrirao, žestinu ličnosti, britkost jezika, mračan cinizam, međutim dodala je i osjećajnu stranu, a sve to u sklopu perfektno napisane i zanatski režirane priče je ispala kombinacija za sva vremena. Klasik koji je po izlasku pokupio lovorike, koji je i danas jednako ili više voljen, a Bogart se kao lokomotiva cijele kompozicije već tad mirne duše mogao da se proglasi kulturnom ikonom, ali je to nastavio da gradi sve do smrti 1958., a i kasnije je samo nastavila da živi legenda o njemu. Uslijedilo je mnogo filmova u kojima je bilo dovoljno da se pojavi i odbogartuje, međutim još veći broj onih u kojima je ulazeći u čitav dijapazon različitih karaktera potvrdio sebe ne samo kao tu kulturnu ikonu, već i kao istinsku glumčinu.
To su bile četiri etape razvoja Bogarta do postanka Bogartom, nije mu bilo jednostavno, međutim kad je jednom zapurnjao cigaru tako da cijeli svijet prepozna taj izdah dima, ta cigara se više nikad nije ugasila. Poslije su slijedili Veliki san, Blago Sierra Madre, Ostrvo Largo, Afrička kraljica, Na usamljenom mjestu itd.
Izvor: Index.hr