Foto: Universal Pictures
Prije nego što je postao holivudski blockbuster, Wicked je bio mega uspješan mjuzikl, a prije toga roman iz 1995. godine. Autor Gregory Maguire govori za BBC o tome šta je bila inspiraciji za “Wicked”.
Kad je pisac Gregory Maguire bio dijete, on i njegova braća i sestre redovito bi glumili scene iz filmskog klasika iz 1939., “Čarobnjak iz Oza”. Čak bi promijenili priču i njenu perspektivu, samo da se zabave. “Materijal je bio toliko prilagodljiv da ste ga mogli promijeniti i još uvijek bi bio prepoznatljiv”, kaže Maguire za BBC. Nije ni slutio da će se te igre iz djetinjstva jednog dana uklopiti u njegov roman koji će mu promijeniti život, “Wicked (Zločesti): Život i vrijeme zle vještice sa Zapada”.
Do ranih 1990-ih, Maguire je bio cijenjen pisac za djecu, koji je dobio “dobre kritike, ali ne i veliku prodaju”, kaže on. Nakon što je radio kao profesor na Simmons College Centru za proučavanje dječije književnosti u Bostonu, a zatim je bio suosnivač neprofitne obrazovne dobrotvorne organizacije, Children's Literature New England, Maguire se želio okušati u pisanju za odrasle. “Mislio sam da moram ubaciti sve do čega mi je stalo u ovu knjigu, jer više nikada ne bih napisao drugu”, kaže.
Tada se Maguire sjetio Čarobnjaka iz Oza. Konkretno, portret Margaret Hamilton-Zle vještice sa zapada i njene kratke interakcije s Glindom, koju glumi Billie Burke, prije početka filma o Victoru Flemingu. “Pomislio sam u sebi, ‘Oni se poznaju. Već su se susretali. Išli su zajedno u školu!” Stvaranje ovog scenarija u glavi izazvalo je Maguirea da se glasno nasmije. “Mislio sam da je to tako smiješno. Zato što je to bila tako dobra ideja.”
Maguireova pretpostavka pokazala se tačnom. Wickedovo revizionističko istraživanje dječjeg romana L. Franka Bauma iz 1900. “Čudesni čarobnjak iz Oza” i filmske adaptacije iz 1939. daje opsežan pogled na život Zle vještice sa Zapada. Maguire ju je nazvao Elphaba, što je igra inicijala izvorne autorice. U knjizi vidimo razloge zašto se Elphaba smatra zlom, budući da je društvena percepcija i okolnosti tjeraju da djeluje na načine koji se smatraju zlobnim.
Rođena je sa zelenom kožom, u nju redovno upiru prstom i smiju joj se. Zbog te se predrasude osjeća toliko izopćenom da se i ona izopći od drugih ljudi. Nakon što otkrije da su životinje koje osjećaju i govore zatvorene, Elphaba prilazi Ozu i moli ga za pomoć. Ali Oz odbacuje njezinu zabrinutost jer želi da se ljudi ujedine u uvjerenju da su životinje koje govore njihov zajednički neprijatelj. Elphaba se povlači u ilegalne krugove kako bi pokušala da zaštiti životinje. Oz tada koristi propagandu da kaže ostatku zemlje da je Elphaba zla, iako se ona bori za pravdu i zaštitu slabih. Reaguje s opravdanim gnevom na smrt svoje sestre i na to što Glinda daje cipele njene porodice Dorothy.
Iako roman nije bio bestseler kad je objavljen 1995., bio je hit zahvaljujući preporukama-kaže Maguire. “Svake godine prodavao bi se više nego prethodne. Bila je to prava definicija hita za spavanje.” Odluka Stephena Schwartza da adaptira knjigu u mjuzikl učinila ju je još popularnijom. Muzička verzija Elphabe više je neshvaćena i mekša od sve mračnije i gorče verzije u knjizi. Wicked se prikazuje u New Yorku od 30. oktobra 2003. godine, što ga čini četvrtim najdugovječnjijm projektom na Broadwayu svih vremena.
Takav uspjeh značio je da je hollywoodska adaptacija neizbježna. Ali slično kao i mjuzikl, film “Wicked” (prvi dio) odstupa od knjige na nekoliko načina, možda kako bi je učinio pristupačnijom širem auditorijumu.
Umjesto da to bude isključivo priča Elphabe (Cynthia Erivo), vidimo i perspektivu Glinde (Ariana Grande), jer se priča mnogo više vrti oko njihovog prijateljstva. Film se odvija na Univerzitetu Shiz u zemlji Oz, gdje su Elphaba i Glinda prisiljene dijeliti sobu. Iako su se počele mrziti, brzo postaju prijateljice i obje se zaljubljuju u istog zgodnog princa (Jonathan Bailey). Ali dok nastavljaju sa studiranjem, otkrivaju zlokobnu zavjeru koja se odvija u Zemlji Oz, a koja tjera životinje koje govore da se skrivaju.
Kontinuirana relevantnost “Wickeda”
Dana Fox, koja je zajedno s Winnie Holzman napisala scenarij za film, kaže da je dio uspjeha “Wickeda” u tome što je Maguire preokrenuo očekivanja publike. Prije knjige, svi su insistirali: “Zelena vještica je zla. Svi znamo da je loša. Ali ako pitate osobu zašto je zla, ona ne može odgovoriti. Briljantnost Maguireove knjige je u tome što propituje upravo to pitanje”
Dok je Maguire razmišljao o ovim temama i svojoj potencijalnoj priči za Wicked, dogodio se incident koji ga je natjerao da dublje razmisli o prirodi zla.
Dana 12. veljače 1993., dvogodišnjeg Jamesa Bulgera ubila su dva desetogodišnjaka u Merseysideu u Engleskoj. Dok je Maguire gledao izvještaje o ovoj tragediji na televiziji, ljudi bi na programima i za večerom raspravljali o strašnom zločinu koji su ti dječaci počinili. To je natjeralo Maguirea, koji je u to vrijeme živio u Londonu, da se zapita: “Odakle je došla odluka da učine ono što su učinili? Odakle ta sposobnost za zlo?” Kako se ubistvo nastavilo analizirati, a intelektualne rasprave nastavile o tome jesu li za to krivi “sociološki, biohemijski ili duhovni razlozi”, kaže Maguire, shvatio je da je zločin utjecao na “sve što je razmatrao” o Wickedu. “Taj tužan, tužan događaj pokazao se kao katalizator za mene da napredujem”, kaže Maguire.
Ubrzo nakon što je knjiga objavljena, Maguire je saznao da je Pulitzerom nagrađeni autor John Updike, u eseju koji je napisao o temi zla, iz nje citirao jednu rečenicu- kaže on. “Jedina rečenica koju je citirao iz Wickeda u članku, a koja sažima sve ovo, glasi: ‘Priroda je zla da bude tajna’. U romanu od 406 stranica pronašao je jednu rečenicu koja je najviše koherentan i sveobuhvatan zaključak koji sam izveo.”
Maguire ističe da nikada nije došao do “ujedinjene teorije” o zlu. Vjeruje da je samoprezir jedan od elemenata, jer je “biološki imperativ da preživimo i ne povrijedimo sebe toliko jak da, ako dovoljno mrzimo sebe, zabijamo nož u ostatak svijeta umjesto u sebe.” Najbolje sažimanje koje je ikada pročitao o zlu napisao je Graham Greene u svom romanu Moć i slava. “On je napisao da je većina zla jednostavno neuspjeh mašte.” Greene je pisao o tome kako fašizam nastaje “jer ljudi ne mogu da zamisle kako je biti neko drugi,” kaže Maguire. U Wickedu, Maguire prikazuje čarobnjaka kako koristi populizam i propagandu da zadrži kontrolu nad Ozom, upotrebljavajući te alate protiv životinja koje su različite i protiv Elphabe zato što se ne slaže s njim.
Za Fox, “Wicked” ostaje relevantan jer “su određeni ljudi i dalje marginalizovani u našem društvu ili su predstavljeni kao loši kako bi drugi stekli moć.” Kontinuitet Wickeda se fokusira na Elphabinu priču, dok prelazi iz osećaja da tu ne pripada i ne želi da ima zelenu kožu, prema samoprihvatanju i ljubavi prema sebi. “Ne morate imati zelenu kožu da biste znali kako je to. Svi su se u životu osjećali tako,” kaže Fox. “U svima nama postoji mali Elphaba.
U svima nama postoji mala Glinda. Duboko saosjećanje s tim likovima je razlog zašto su ljudi voljeli ovu predstavu i priču toliko dugo.”
federalna.ba/BBC