Foto: facebook.com/ClueMovie
Može se reći kako je Clue kao vino, što stariji, to bolji.
Večeri poznatije pod nazivom game nights u ne tako dalekoj prošlosti bile su jedan od omiljenih načina za razbibrigu ljudi diljem svijeta. Danas je običaj igranja društvenih igara malo manje zastupljen, ali još uvijek živi. Moglo bi se reći da je postotak prakticiranja takvog druženja pao s dolaskom moderne tehnologije, ali to ne znači da ljudi s vremena na vrijeme neće posegnuti za tradicionalnijim načinom zabave. Velika vijest za ljubitelje društvenih igara bila je izlazak filma Clue 1985. u režiji Jonathana Lynna, prema istoimenoj detektivskoj društvenoj igri koju je osmislio Anthony E. Pratt, a proizvela kompanija Waddingtons 1949. godine u Velikoj Britaniji.
Jedini doticaj koji sam osobno imao s igrom bila je mini verzija koju sam dobio u žitaricama kao dijete i onda se duboko razočarao jer se radilo o malom komadu kartona i par kartica koje mi nisu imale previše smisla. Htio sam dobiti nešto uzbudljivije, a danas shvaćam kako sam upravo to i dobio samo nisam bio upoznat s čarima koje igra nosi što bi se moglo reći i za sam film koji je nakon izlaska ostvario zaradu od samo 14, 6 milijuna dolara, a kasnije postao jednom od omiljenih whodunit komedija.
Vrlo zapetljana priča
Radnja smještena u Novu Englesku 1954. godine okuplja šestero stranaca, koje čine Colonel Mustard (Martin Mull), Mrs. White (Madeline Kahn), Mrs. Peacock (Eileen Brennan), Mr. Green (Michael McKean), Professor Plum (Christopher Lloyd) i Miss Scarlet (Lesley Ann Warren), pozvanih na večernju zabavu od strane nepoznatog domaćina noć uoči oluje. Na ulazu ih dočekuje batler koji se predstavi kao Mr. Wodsworth (Tim Curry) i svakom pojedinačno udijeli pseudonim potreban za sudjelovanje u ostatku večeri, a poslužuje ih sluškinja Yvette (Collen Camp). Nedugo zatim pojavljuje se i sedmi gost, Mr. Boddy (Lee Ving) koji se razotkrije kao njihov ucjenjivač te im podijeli pomalo neobične poklone poput svijećnjaka, bodeža, olovne cijevi, revolvera, konopa i ključa i kao zadatak naredi ubojstvo batlera ukoliko ne žele da njihove mračne tajne napuste prostoriju i ugledaju svijetlo dana.
Foto: facebook.com/ClueMovie
Tri u jedan
Nakon pristanka adaptiranja društvene igre Clue u filmski scenarij, Lynn je nakratko izgubio igraću kocku zbog kompleksne konstrukcije whodunit žanra te se nakon nekoliko promjena pisaca za pomoć obratio Johnu Landisu uz pomoć kojega je do kraja realizirao temeljnu ideju koju je kasnije samostalno režirao. Nekoliko nedaća kasnije Lynn je dovršio scenarij koji je imao čak tri kraja zbog očuvanja autentičnosti igre. Različiti krajevi odaju nove motive koje su likovi imali kako bi izvršili zlodjelo. Napisan je i navodni četvrti koji nikada nije bio uvršten u temeljni scenarij jer ga je Lynn smatrao prozirnim.
Temeljna ideja bila je da se u svakom kinu prikaže po jedan od krajeva tako da se gledatelji odluče na ponovno gledanje u ostalim kinima kako bi proživjeli sve perspektive filma i donijeli mu što veću zaradu, no to se nije dogodilo. Veći dio publike koji je pogledao film smatrao ga je nakupinom jeftinog humora nevrijednog gledanja dva, a kamoli tri puta.
Foto: facebook.com/ClueMovie
Svaka od verzija Clue u korijenu mijenja perspektivu gledanja. Likovi koji se za vrijeme boravka doimaju nevinima postaju krivci, dok oni sumnjivih poteza odlaze čista obraza. Kao i imena, njihovi su karakteri pod krinkom pseudonima. Netko skriva revolver, a netko policijsku značku. Istina postaje laž, a laž postaje istina i tako u krug.
Novo ruho detektivskih filmova
Zapetljanu priču i postupno otkrivanje tragova u gledatelji nisu smatrali zanimljivom tematikom, ali samo par godina nakon izlaska, film je stekao iznimnu popularnost koja i dan danas traje. Humorističnom radnjom Clue je osvježio već dobro poznate detektivske filmove prikazavši ubojstvo u drugom svjetlu na kakvo ljudi tog vremena nisu navikli. Iako se kroz scenarij provlači ozbiljna tematika poput ucjene zbog podmićivanja, seksualnih afera, kastracije muža i još nekolicine drugih, sve je prikazano s indirektnom dozom cenzure kako se komičnost likova ne bi narušila i pretvorila ih u pijune bezizražajna lica. Razradom spletki u filmu se razbija četvrti zid pa gledatelji ne ostaju samo pasivni recipijenti, već i aktivni sudionici istrage. Otkrivanjem detalja otkrivaju se i sumnje o potencijalnim krivcima koje do samoga kraja nisu potvrđene.
Foto: facebook.com/ClueMovie
Specifičnost whodunit komedija leži u osobi koja provodi čitavu istragu bez pomoći stručnjaka. Najčešće to budu zaljubljenici u detektivske priče ili samoprozvani privatni detektivi, a u ovom slučaju ulogu istražitelja preuzima batler kojega utjelovljuje Tim Curry. Apsurdnost teorija, šašava uštogljenost i držanje čitave zbrke pod kontrolom savršeno je pristajala Curryjevom glumačkom stilu, koji je ulogu utjelovio na pamtljiv i autentičan način. Prvotni izbor za lik batlera bio je Leonard Rossiter koji je preminuo prije početka snimanja.
Zagarantirana zabava
Clue svojim vrckavim humorom, čestim potjerama i neočekivanim obratima podsjeća na kazališne predstave francuskog komediografa Georgesa Feydeaua kojega publika, kao i Lynna, ili voli ili ne voli.
Može se reći kako je Clue kao vino, što stariji, to bolji. Možda vas neće navesti na promišljanje o životu ili vam promijeniti perspektivu gledanja na svijet, ali će vas zasigurno nasmijati i potaknuti da s dna ormara izvučete čuvenu igru i obrišete prašinu s namještaja u misterioznoj kući na ploči.