Kad govorimo o Barbari Stanwyck, doista je teško izbjeći uporabu superlativa: jedna od najprofesionalnijih glumica zlatnog doba Hollywooda, a svakako i jedna od najsvestranijih i najproduktivnijih.
U 60 godina dugoj karijeri snimila je čak 93 filma te ostvarila niz zapaženih uloga u kazališnim predstavama i TV serijama.
Neki je nazivaju i najboljom glumicom koja nikada nije osvojila Oscara, a krasi je i puno bitnija sintagma: no-nonsense leading lady of the silver screen.
Rođena 16. srpnja 1907. godine kao Ruby Catherine Stevens, Stanwyck je već zarana okusila svu gorčinu života. Kada je joj je bilo svega četiri godine, majka joj je poginula u prometnoj nesreći (pijanac ju je gurnuo iz tramvaja). Dva tjedna nakon pogreba shrvani suprug napustio je svoje troje djece kako bi sudjelovao u kopanju Panamskog kanala. Obitelj Stevens više nikada nije čula za njega.
Brigu o Ruby i njenom bratu Byronu privremeno je preuzela njihova starija sestra Mildred, no kasnije su pali u ruke socijalne službe koja ih je slala od jednih do drugih udomitelja. Kada je Mildred dobila mjesto u plesnoj trupi, Ruby bi ju u ljetnim mjesecima pratila na turnejama. Bio je to njen prvi doticaj sa svijetom showbusinessa.
U četrnaestoj godini Ruby napušta školu i okušava se u raznim poslovima: zamatanje paketa u robnoj kući, izrezivanje uzoraka za haljine, sređivanje papirologije u telefonskom uredu. U sedamnaestoj napokon dobiva mjesto plesačice u zabavnoj reviji za $40 dolara tjedno (što se nakon bijednih $14 tjedno koje je dobivala u telefonskom uredu, činilo kao pravo malo bogatstvo).
Nakon što je dobila ulogu u kazališnoj predstavi The Noose (zamka, petlja), na nagovor redatelja i scenarista mijenja ime u Barbara Stanwyck. Legenda kaže da je novome imenu kumovao plakat za predstavu Barbara Frietchie u kome je glavnu ulogu imala stanovita Jane Stanwyck.
Nakon spektakularnog uspjeha njenog kazališnog debija, uslijedio je poziv iz Hollywooda. 1927. Stanwyck debitira na velikom platnu u nijemom filmu Broadway Nights (Brodvejske noći), a 1929. snima i svoj prvi zvučni film, The Locked Door (Zaključana vrata).
Sa svakom novom ulogom, Stanwyck se ponovno dokazivala kao vrsna glumica koja nikako nije željela da ju se poistovjećuje samo sa jednim žanrom.
Naime, nakon što joj se početkom 30-ih zahvaljujući njenom ne-pretjeranom-oblom / androginom izgledu nametnula uloga buntovne radne, često amoralne žene koja ne završi dobro, počela je inzistirati u “šaranju” među žanrovima, i to najčešće komedijama, dramama i westernima.
Među njena najbolja ostvarenja svakako se ubrajaju uloga požrtvovne majke neobičnog modnog izričaja u melodrami Stella Dallas (1937.) i ona spletkarošice Phyllis Dietrichson u klasiku Billya Wildera Dvostruka obmana (Double Indemnity, 1944). Za oba filma bila je nominirana za Oscara, kao i za Sorry, Wrong Number (film noir iz 1948.), Ball of Fire (komedija iz 1941.) Našla se i na listi potencijalnih glumica za ulogu Scarlett O´Hare u filmu Prohujalo s vihorom (1939.), a prema poreznim podacima 1944. godine bila je najbolje plaćena žena u SAD-u.
Zaboravite na stereotip umišljene holivudske dive koja nosom para nebo – Stanwyck je slovila kao iznimno pristupačna i prijazna osoba.Na setovima bi se redovito potrudila upoznati sa svim članovima filmske ekipe, a bila je osobito srdačna i strpljiva s mladim kolegicama i kolegama (Marilyn Monroe opisala je Stanwyck kao jedinu pripadnicu tzv. starije generacije glumaca koja je prema njoj bila ljubazna).
Krajem pedesetih, Stanwyck sa velikog platna seli na male ekrane, jer ne dobiva više velike uloge, dijelom jer stari, a dijelom i jer ne želi bojati svoju sijedu kosu. Vlastiti Barbara Stanwyck Show joj je donio Emmyja, no trajao je samo jednu sezonu (1960.), glumila je i u serijama poput The Big Valley (Velika dolina, 1965-1969) i The Thorn Birds (Ptice umiru pjevajući, 1983.), a zadnja uloga bila joj je u nastavku mega popularne sapunice Dynasty – The Colbys (1985-1987).
Za Oscara je kao što smo spomenuli, nominirana četiri puta (svaki put u kategoriji najbolje glavne ženske uloge bez obzira što nije išla u nikakvu glumačku školu), no zlatni je kipić dobila tek 1982. godine, kao priznanje za njen izniman doprinos filmskoj umjetnosti.
Kao u kakvoj romantičnoj komediji, u ranoj mladosti Barbara Stanwyck i glumac Frank Fay nisu mogli podnijeti jedno drugo. Međutim, inicijalna antipatija ubrzo se pretvorila u svoju suprotnost i par se vjenčao 1928. godine. Nakon vjenčanja, s Broadwaya sele u Hollywood gdje se nadaju blistavoj filmskoj karijeri. No, dok Stanwyckina popularnost raste sa svakim novim angažmanom, za Faya u tvornici snova ipak nema mjesta. Ljubomora na suprugin uspjeh rezultira alkoholizmom i čestim bračnim nesuglasicama. Par se naposlijetku rastao 1935. godine.
Četiri godine kasnije, Stanwyck se udaje za zanosnog Roberta Taylora, no uslijed njegovih učestalih nevjera, i taj brak neslavno završava. Nagađalo se i o njenoj vezi sa Marlene Dietrich i Joan Crawford, no te glasine nikada nisu potvrđene.
Nemili incident iz 1981. godine označio je početak kraja za Barbaru Stanwyck: nepoznati pljačkaš upao je u njezin dom u Beverly Hillsu i napao je. Jako kasno su na naplatu došle i posljedice pušenja (prvu je cigaretu zapalila u devetoj godini). Umrla je od plućne bolesti 20. siječnja 1990. godine u 82. godini života. U skladu s njenim osobnim željama, jedna od najvećih zvijezda Hollywooda nema svoje grobno mjesto – njeno tijelo je kremirano, a pepeo rasut u mjestašcu Lone Pine u Kaliforniji.
Piše: Nada Kujundžić
Izvor: voxfeminae