Kako bih se ja sad ispričao s mojim starim; samo da mu kažem – spavaj mirno, ovde je sve u redu… Svaki sin godinama traži put da izađe iz dugačke senke svog oca. Ni ja nisam bio izuzetak. Ni Tim Buckley nije bio izuzetak. Njegov usud, međutim, bio je da potone u još dužu senku. Senku svoga sina.
Pavement nisu samo definisali zvuk indie roka devedesetih; oni su postavili temelje za generacije bendova koji su došli nakon njih. Njihova muzika bila je odgovor na sve veći komercijalizam mainstream scene. Bili su glas svih onih koji su se osećali otuđeno, koji su tražili smisao u neurednosti svakodnevice i ironiji postmodernog sveta.
Alternativni prostori u Bosni i Hercegovini pružaju umjetnicima slobodu stvaranja izvan okvira dajući im priliku da istraže nove ideje. Ključni su u razvoju kulturne scene BiH jer jačaju kulturni identitet pokazujući da kreativnost, talenat i želja mogu da mijenjaju svijet.
U Dizdarevićevom književnom djelu ima elemenata mitskog i narodnog. Nije slučajno što je Dizdarević u svoje pripovijetke dosta često unosio elemente narodnog stvaralaštva, jer je naš čovjek u razmišljanjima uzimao ono što mu je blisko, a narodna književnost i legenda bile su mu dio svakodnevnice. I još nešto je isto toliko važno u tome svjesnom približavanju narodnom usmenom kazivanju a to je utješna riječ koja je stalna u toj vrsti književnosti.
Džoni Keš poznat je kao prvi kantri muzičar koji je ušao u Kuću slavnih rokenrola, kao jedan od prvih izvođača San rekordsa (Sun Records), izdavačke kuće koja je zaštitnik ovog muzičkog pravca i kao gospodar pesme koji je umeo da na jednostavan način ispriča prelepe i preteške priče. Njegovu karijeru obeležile su i brojne obrade, naročito pred zalazak karijere. Ovaj novi zlatni period za Keša, počeo je albumom “American Recordings” 1994, a nastavio se naslovima “American II: Unchained”, “American III: Solitary Man”, “American IV: The Man Comes Around”, “American V: A Hundred Highways” i “American VI: Ain’t No Grave”, s tim da su poslednja dva albuma u serijalu izdata posthumno.
Jedan od najvećih umova čovječanstva, onaj od kog je učio veliki Gandi smatrao je da nasilje nije put do oslobođenja. Za njega su ljubav i težnja ka jedinstvu ljudskih duša bile jedini izlaz. Smatrao je da je pogrešno što su ljudi hiljadama godina išli putem nasilja u kojem su vidjeli opstanak.
