Provevši veći dio ranog djetinjstva u putovanjima po šumovitim dijelovima sjevernog Quebeca, Margaret Eleanor Atwood od malena je ostala trajno fascinirala ljepotom divljine i neobuzdane prirode, ali i svjesna nužnosti preživljavanja u okruženju prepunom prijetnji i opasnosti.
Kada se redatelji/ce opredjeljuju za snimanje biografskog filma o nekom književniku ili književnici, jedan od preduvjeta nije samo da je njihov opus bio od iznimne važnosti za književnost, naprotiv, to ponekad nije nužan preduvjet, već će ih ponajprije zanimati je li autor/ica vodila dovoljno turbulentan i intrigantan život pogodan za ostvarivanje napete dramske radnje. Jedna je takva književnica Violette Leduc (1907-1972), često nazivana najvećom nepoznatom francuskom spisateljicom, čiji je život ekranizirao francuski redatelj Martin Provost, vodeći se očigledno spomenutim preduvjetom.
Svi veliki albumi, osim što moraju biti inovativni, često su sinteza većine dotadašnjih smjernica unutar stila; oni moraju sadržavati i novum, vlastiti glas, ali i svu tradiciju u isto vrijeme, pokazivati jedinstvenost izvođača i autora ali i heterogenost rokenrola i njegovu sposobnost usisavanja drugih stilova i podstilova te, u kontinuitetu, pravljenja nečega novoga od toga ranijeg materijala, stvaranja vlastitog.
'Praznik beznačajnosti' vjerojatno je posljednji roman 86-godišnjeg Milana Kundere, vječnog kandidata za književnog Nobela, koji je u Hrvatskoj objavio Meandar. Kunderin je roman dobio velike pohvale, ali i izazvao napade, kojima se ovom suvremenom klasiku odriče relevantnost, pa smo zato zamolili prevoditeljicu romana Vandu Mikšić da nam otkrije tajne 'Praznika beznačajnosti'
Lično držim da sloboda stvaralaštva ne može i ne sme biti veća od svih drugih koje solidarno određuju opšti pojam građanskih sloboda u našem veku i našoj civilizaciji.
Radovi žena u Saudijskoj Arabiji svjedoče tome kako im je umjetnost dala glas koji im društvo uporno oduzima. Dok su mnoge oduševljenje idejom izražavanja onoga što eufemistički nazivaju svojim socijalnim problemima kroz umjetnost, također se nadaju da će ukazati i na probleme obrazovanja i zapošljavanja žena u njihovoj zemlji.
I istorijski duh i umetnik žele da izmene svet. Ali, umetnik, koga na to obavezuje njegova priroda, poznaje svoje granice, što je istorijskom duhu strano. Zato je ishod ovog drugog tiranija, dok je strast onog prvog sloboda.
Ova naša ljudska rasa, više stvarno ne znam šta je sve pod tim pojmom "ljudsko", i šta to ima gordo kad kažemo ljudsko pa sebi dajemo za pravo da uništvamo sve drugo živo na planeti?
Vilijem Šekspir je izvajao dramske junake koji jesu ili nisu vični spoznaji važnosti ljudske volje. Ta volja je ostala pokretačka sila u oblikovanju životnih prilika koja su dostojna tanane čovekove duše, tog duha na kome se temelji ljudsko postojanje na često previše širokom horizontu očekivanja i nadanja.
