Visoko mišljenje o poeziji Izeta Sarajlića iskazali su i mnogi drugi poznati pjesnici – Evgenij Jevtušenko, Melih Dževdet, nobelovac Josif Brodski, Alfonso Gato i drugi. Blaže Koneski, prvo ime makedonske poezije, govoreći o Izetu Sarajliću kao o jednom od onih rijetkih pjesnika današnjice koji su uspjeli da “stvore svoj sopstveni model pjesme”, kaže: ” u krugu moje lektire ja ne vidim, osim Sandberga, drugog pjesnika koji se toliko približio proznom iskazu a pritom djelovao takvom poetskom neposrednošću.”
Na stihove pesme “Između dva dana”, koje je napisao Branko Miljković, Milan Mladenović je napravio muziku. On je svirao gitaru i pevao, dok ritam sekciju potpisuje Marko Milivojević. Pesma nikada pre nije objavljena.
Umetnost Dejvida Bouvija duboko je utkana u kulturni kod svih ljudi koji su sa njegovim stvaralaštvom, u nekom trenutku, došli u dodir. Odavno je postao obavezna lektira, blešteće nebesko telo umetničke galaksije, zvezdana prašina koja će se rasipati još dugo posle fizičkog odlaska.
Nakon više od pedeset godina, Švedska je akademija u javnost pustila arhivirane detalje ‘slučaja Sartre’. Francuski egzistencijalist Jean-Paul Sartre 1964. godine šokirao je javnost odbijanjem Nobelove nagrade za književnost, a u pismu koje je uputio vrhuški odbora za nominacije stajalo je, među inim, kako si ‘ne može dozvoliti transformaciju u instituciju, što osoba koja primi takvu nagradu neminovno postaje.’
Drugi veliki stil koji se pojavio u XX-om veku, uglavnom pod vođstvom Pabla Pikasa i Žorža Braka, bio je kubizam. Ma koliko bio analiza umetničkih tradicija i mogućnosti kao pristupa stvaranju umetnosti, kubizam je podstakao nove načine razmišljanja o izgledu, čak i o svrsi umetnosti. Put ka kubizmu, međutim, bio je dug, a započeo je tek pošto su oba umetnika potpuno upili pouke koje su nudili postimpresionizam i fovizam. Pikaso je prvi pomerio granice apstrakcije koje su poštovali Sezan, Deren i Matis.
Eksperiment pred vama uvjerit će vas da je, zaista, sve stvar perspektive, kao i da ljude oko sebe često tretiramo prema njihovoj prošlosti ili nečemu što smo o njima samo načuli, a zapravo ih ne poznajemo.
Tokom života, pijanistkinja Marija Venjaminova Judina (1899-1970) bila je čuvena u svojoj zemlji – SSSR-u – ali gotovo nepoznata na Zapadu, ne računajući poklonike pijanizma.
Pa ipak je mir, kao i misao i kao želja, kao cilj i kao ideal, vrlo je star. Hiljadama godinama već postoji moćna, za hiljade godina temeljna reč: ”Ne ubij”.
Pred čitaocima i javnošću našao se roto produkt koji, suštinski, bez namere proizvođača, slavi petooktobarski prevrat, šta god se posle njega događalo.
