Utorak, 23 Decembra, 2025

Kategorija: Kultura

Prometejski duh kao okvir u delu “Ep o Gilgamešu”

Teško je biti pod vlašću gorega od sebe.“
“Ko nanosi nepravdu, nesrećniji je od onoga koji je trpi.”
-Demokrit-

Filmom protiv barbarstva

 ‘Neželjena baština’, dokumentarac Irene Škorić o antifašističkim spomenicima: Spadam u one koji smatraju da ima još mnogo ljudi koji vjeruju u antifašizam, posebno onih koji vjeruju u umjetničke vrijednosti spomenika naših vrhunskih kipara

Zašto je Revolver najbolji album Bitlsa

Album „Bitlsa” pod nazivom „Revolver” objavljen je 5. avgusta 1966. godine. Povodom pedesetog rođendana albuma, Greg Kot tvrdi da je album bio kruna karijere ove sjajne četvorke.

Čovek i “Solaris” – O romanu Stanislava Lema i filmu Andreja Tarkovskog

 Ne trebaju nam drugi svetovi, trebaju nam ogledala. 

Film o Jadranki Stojaković prikazan na SFF-u: Bila je i ostala neiskvareno dijete one Jugoslavije

Program Bh. film ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala obiluje dokumentarnim filmovima posvećenima muzičkoj tematici, a jedan od njih je i dokumentarni film "Jadranka" režisera Branka Lazića posvećen pjevačici Jadranki Stojaković koji je imao svoju premijeru sinoć u kinu Cinema City.

Meša Selimović: Derviš i smrt – “Ja sam mali čovjek obične pameti, skromnih sposobnosti, djeca u školi nikad ne bi učila o meni.”

Prijateljstvo ne bira, rekao je on, ono biva ko zna zbog čega, kao ljubav. A ništa ja nisam tebi poklonio, već sebi. Poštujem ljude koji i u nesreći ostanu plemeniti.
 
 

Pedro Salinas – Čuješ li

Više ne mogu
živeti tako: na rubu
gdje umiru sene, a to je ništavilo.

Boris Lalić: Svako živ bi trebao pročitati “Mrtve duše” od Gogolja

Sav mogući nitkovluk što postoji u našem današnjem društvu oslikan je u Mrtvim dušama oštrije nego u ogledalu i mi iz te knjige možemo saznati sve principe na kojima se zasniva današnje bosanskohercegovačko društvo

Ljuba Popović

Slikanje slika de-realizuje, i podstiče drugoga.

Danilo Kiš: Grobnica za Borisa Davidoviča – nepoželjna lektira

Da li i vi imate utisak da određena književna dela, i to upravo ona koja imaju moć da menjaju sve(s)t, sistematski dobijaju status nečitljivih veličina o kojima se govori visokoparnim tonom, kao o božanskim tvorevinama, dok se njihovo čitanje nikako ne podstiče? Ne govorim o zabranjenim i anatemisanim knjigama, naprotiv. Znamo da nijedna crkva ne želi da vernici slobodno čitaju i samostalno tumače svete knjige, kao što nijedna totalitarna vlast ne želi da pojedinci tumače istoriju po sopstvenom nahođenju, oslobođeni doktrinarnih predrasuda.