Narodna predaja puna je priča o čudesnim bićima prirode. Nekada su bake znale svojim unucima pričati predivne priče u kojima su glavni likovi bili vile, patuljci, sirene, anđeli i u kojima su se opisivale njihove karakteristike, djelovanje te načini i oblici njihovog pojavljivanja.
Iznova se plete zamršeni mit od kojega Dylan bježi čitavog života. Nobelovu nagradu, ubijeđen sam, doživjeće jednako teško kao i breme “glasnogovornika generacije” koje mu je nametnuto šezdesetih godina prošloga vijeka
Kakuzo Okakura, rođen u Yokohami 1862. godine, bio je književnik, kritičar umjetnosti, povjesničar, istraživač i nadasve čovjek široke naobrazbe za kojega je slikar John La Farge napisao: “On je najinteligentniji kritičar umjetnosti – a, mogu reći, i svega što znam…”
“Da bismo danas obuhvatili svijet, koristimo jezik koji je bio utvrđen za jučerašnji svijet. I tako nam se čini da život prošlosti bolje odgovara našoj prirodi, samo zbog toga što bolje odgovara našem jeziku. Svaki napredak otjerao nas je malo dalje od navika koje smo tek zadobili, i mi smo zapravo izbjeglice koje još nisu utemeljile novu domovinu.”
Nedelja je bila kao rajska bašta, dan između stvarnosti i snova. Dan u kojem je sve moglo da počne, a ništa nije moralo da se završi. Čardak ni na nebu ni na zemlji.
Primjer kako se rod uvijek povezivao s klasom slika je dekadentne buržujke koja se prikazuje stereotipno i često povezuje s kolaboracijom, dok emancipacija pripada ženama iz naroda.
