Utorak, 24 Marta, 2026

Kategorija: Kultura

Ernest Hemingvej o umetnosti pisanja, znanju i opasnostima ega

Kada piše roman, pisac bi trebalo da stvara žive ljude; ljude, ne likove. Likovi su karikature. Ako pisac može da ljude učini živima, možda neće imati velike likove u svojoj knjizi, ali je moguće da će njegova knjiga biti celovita, entitet; roman.

Bertolt Brecht: Kratka drama – Švejk u Drugom svetskom ratu

Desio se historijski susret između Švejka i Hitlera.

Džoni Štulić: Sve sam pjesme napravio sebi

“Ja sam sve pesme napravio sebi. Nema veze da li se ona zove Mona Liza ili Larisa. Da Vinči je iza toga. Da Vinči – mislim na sebe. Pas laje zbog sebe, a ne zbog sela. Kad čovjek nešto kaže, on misli na sebe, secira sebe, a pripisuje drugom. A šta drugo zna osim sebe”

Osamnaest naslova u trci za Zlatnu palmu

Jubilarni 70. Filmski festival u Kanu imaće 18 naslova u trci za Zlatnu palmu, među kojima su i novi filmovi Mihaela Hanekea, Andreja Zvjaginceva, Sofije Kopole, Fransoa Ozona...

Dario Džamonja: Čovjek koji je volio vozove

Doduše, pričalo se i to da je nekad davno dobio posao u Pošti, ali da nije izdurao ni mjesec dana, jer su ga uhvatili kako kompletne pošiljke baca u peć, a njegovo navodno objašnjenje je bilo da među pismima mora biti i onih koja sadrže tužne vijesti, pa je htio poštedjeti primaoce.

Neke omiljene glumice zaboravljene: Bljesnule na filmu, pa otišle na drugu stranu

Neke od njih nikada nisu dobile “pravu priliku”, neke je životni put odveo u nekom drugom smjeru pa im je gluma bila i ostala sporedna stvar. Bilo kako bilo, ove glumice se nisu pretjerano pojavljivale na bisokopskom platnu, ali se i danas sjećamo filmova i uloga koje su tumačile.

Ian Curtis: Večnost

Povorka ide polako
Plač se ne čuje više
Neka je slava voljenima
Koji nas ostaviše

Gustave Flaubert: Piščeva ispovijest

Htio bih napisati sve što vidim, ali ne tako kako vidim, nego u potpunosti. Ne bih bio sposoban točno ispričati ni najsjajniji stvarni događaj i njega bih trebao uresiti.

El Greko

Godine 1577. odlazi u Španiju, gdje je živjeo i radio do kraja svog života. U Španiji je razvio sopstveni stil koji karakterišu izdužene figure sa vlastitim manirističkim svjetlom u okruženjima upečatljivog kontrasta boje. Njegovo djelo čine platna velikih dimenzija uglavnom rađena po narudžbi za oltare crkava, kao i portreti španskih plemića, erudita i sveštenika.
Bio je veliki erudita i poznavalac klasične grčke i književnosti svoje epohe.

Boris Potočnik: Ivona

Haribde, Scile i ti, Kiklope ćoravi, Vikend pirati ringlica zlatnih, Kompas je knjiga, vrijeme zaboravi. Kakva je dreka? S puta, brukvom ko sabljom noseve režem Snove i vjetar u jarbole prežem Strpljena priča, putovanje što čeka Bljesak sunca i kitova jeka Navigare, za malo para, Biće tu čuda dok stasa, 

Ivona, unuka poslednjeg gusara, 
sa Vrbasa.