Prikaz inteligentnog izvanzemaljskog života s biološkog/evolucijskog gledišta kroz povijest znanstvene fantastike ugrubo bi se dao svesti pod dvije kategorije: humanoidni i nehumanoidni oblici života.
Kafana je literatura, koja ne laže. U svima drugim slučajevima života čovek unosi u zajednicu jedan pozajmljeni stav, namenjen samo zajednici. Na paradi, ljudi su naelektrisani presretanjem značajnoga događaja, u hramu oni imituju pobožnost i važnost; na skupovima oni se udaraju jedan o drugog kao valovi i hrvu se da bi dali najviši i najmutnije bolni ili najsvečanije svetli ton. I u pušionici opijuma čovek je glumac — svome zadovoljstvu. U kafani nema te polusvesne i hotimične borbe čovečanskih atoma, koji sastavljaju more.
U arhivama Kongresne biblioteke u Vašingtonu pronađena je do sada nepoznata knjiga Volta Vitmana, „The Life and Adventures of Jack Engle” (Život i pustolovine Džeka Engla).
Obrazovanje umjetnika u suvremenom svijetu postalo je jako kompleksno. Više ne možemo govoriti samo o kategorijama kao što su slikarstvo, kiparstvo, grafika ili film jer danas gotovo da ne postoji umjetnik koji se bavi isključivo jednim medijem. Umjetnost je postala interdisciplinarna, višemedijska i kao takva sve teže podliježe bilo kakvoj klasifikaciji.
Sami organizuju svoje vreme, u večitoj su potrazi za inspiracijom, njihov je posao njihova potreba i napisane reči koje su ostavili i ostavljaju za sobom čitaće se do kraja sveta i veka. Koje su bile dnevne rutine velikih svetskih pisaca? Kako su i kada pisali?
U Mitileni, na otoku Lezbosu, ima svega u izobilju. Dala je i čuvene ljude poput Pitaka, jednog od sedmorice mudraca, pjesnika Alkeja i druge. U isto vrijeme cvjetala je i Sapfo koja je bila nešto prekrasno; ni jedno razdoblje, koliko sjećanje seže, nije imalo ženu koja bi se u bilo čemu, makar i u najmanjoj mjeri, mogla mjeriti s njom u pjesništvu, piše Strabon u svojoj Geografiji.
U središtu interesa njemačkih ‘genijalnih diletanata’ bilo je shvaćanje panka kao neistražene platforme. Utjecali su i na našu glazbenu scenu: u zagrebačkoj Jabuci organizirane su slušaonice, dok su Ljubljanu u to vrijeme zvali ‘malim Berlinom’
