Ne treba donositi decu na ovakav svet. Ne treba beskonačno produžavati patnju ili umnožavati rod ovih požudnih životinja koje nemaju nikakvih trajnih osećanja, već samo ćudi i taštine koje ih vuku sad na ovu, san na onu stranu.
U knjižnicama se ovih dana pojavila knjiga slavnoga ruskog redatelja pisca i glumca, jednog od najznačajnijih i najutjecajnijih filmskih umjetnika 20. stoljeća Andreja Tarkovskog pod nazivom "Martirologija - Dnevnici 1970. - 1986."
"Poricanje" („Denial“) je pristojna sudska doku-drama i redak primer da je ekipi igranog filma dozvoljeno snimanje na lokaciji koncentracionog logora Auschwitz-Birkenau. Film je to koji svoj značaj uglavnom crpi iz teme, odnosno iz niza pitanja i odgovora koja prevazilaze samo negiranje holokausta, ma koliko to samo po sebi bio strašan zločin.
Umjetnost, poput blagog melema, omekšava tvrde i ojačava omekšale dijelove karaktera, dajući mu elastičnost i dubinu tako da osobnost postaje materijalni prijenosnik uzvišenosti duše.
Mnogo je napisano o Bajramovićevoj posebnosti, ali ono što se sažeto i sa sigurnošću mogu navesti kao njena dva glavna uporišta su muzikalnost i autentičnost.
