Ključno poglavlje u istoriji čudesnog humora predstavljao je tim poznat pod nazivom Monty Python's flying circus, kojeg su činili: John Cleese, Eric Idle, Graham Chapman, Terry Jones, Michael Palin i Terry Gilliam, grupa entuzijasta - zezatora s univerziteta Oxford i Cambridge (samo je Gilliam, tvorac kultnih animacija, bio student koledža u Los Anđelesu).
Najbolja glumica je Diane Kruger, najbolji glumac Joaquin Phoenix, nagradu za najbolju režiju osvojila je Sofia Coppola, a Nicole Kidman osvojila je specijalnu nagradu.
Na tom vjetru, šibane vodenim mlazom, čekaju žene na kiši brašno i petrolej. Po cijele dane stoje te žene na ulici, kiša pada, a sive i crne magle sablasno se gone nad gradom. Puši se kiselkasti miris hljeba i vonj pjenice iz magle, a gladne žene, prljave, bolesne, trudne žene čekaju i čekaju.
Vrelo ljetno popodne, natopljeno maliganima, prolazi u prividnoj sreći i rahatluku - sve dok ne dođe crni čas plaćanja, a onda se tamni oblaci navuku na svačije čelo, jer svako ima neki neplaćeni račun, neki dug, crtu u kafani, cipele sa odvaljenom petom, pokvarena kola ili mašinu za veš...
Čini mi se da zovem ljude na svoj rođendan a ne na koncert, rekao je Tanjugu legendarni kompozitor i muzičar koji će 15. juna nastupom na beogradskom Tašmajdanu proslaviti 20 godina od prvog samostalnog albuma “Apocalypso”.
Znate onaj mučan osećaj kada sa ovog sveta ode osoba koju niste lično poznavali, ali vam njen rad neizmerno znači? Osećaj uskraćenosti za velike stvari koje su se tek mogle dogoditi? Manje-više poznat redosled faza: prvobitna neverica, pa snažan poriv za negodovanjem i na kraju tiha, ali nametljiva i neotarasiva tuga?