Novo vrijeme jednostavno traži neko novo Zabranjeno pušenje koje će imati pretežak zadatak da na jednako kvalitetan ironijski način pristupi svojoj svakodnevici kao što je to radilo staro Pušenje u svom vremenu i u životnoj sredini svoje mladosti
Da li je čovjek, po prirodi, dobar i doista najplemenitije biće u živome svijetu? Ili je, pak, u bitnome zapravo najzločestiji stvor, namjesnik samoga zla? Nećemo daleko dospjeti s ovim pitanjima. Niti heuristički, niti strožijeznanstveno. Jer, čovjek je sve to: i Bog i Vrag, i dobar i zao... No, nadasve je – čovjek. Uostalom, tim »ljudskim, isuviše ljudskim« bavi se oduvijek – umjetnost.
Arsen je blistavi primjer umjetnika s pozivom, talenta koji se nije skrio pod stolom, ali ni koji se nikad nije napuhao iznad i izvan prostora dodijeljenog mu odozgo. Na svoj glasno tih – ili tiho glasan – način on je, vjerujem, to sve vrlo dobro znao…
I kod najjače vere sumnja je uvek prisutna, uvek stoji negde sa strane, i kao crv u nekom trenutku progrize svoj put do uma. I sam Hristos je na krstu zavapio Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?
U poslednje dve decenije istoričari umetnosti kritički su proučavali praksu zapadnih umetnika da preuzimaju teme i oblike iz nezapadnjačke umetnosti. Poznatija kao primitivizam, ova praksa postavlja složena pitanja. Moderne umetnike privukla su nezapadnjačka umetnička dela i iz estetskih i iz ideoloških razloga.
Godine 1957, Alber Kami (1913 – 1960) postao je drugi najmlađi laureat Nobelove nagrade za književnost, koja mu je dodeljena za delo koje “sa pronicljivom iskrenošću osvetljava probleme ljudske savesti u našem vremenu”.
