Da li je čovjek, po prirodi, dobar i doista najplemenitije biće u živome svijetu? Ili je, pak, u bitnome zapravo najzločestiji stvor, namjesnik samoga zla? Nećemo daleko dospjeti s ovim pitanjima. Niti heuristički, niti strožijeznanstveno. Jer, čovjek je sve to: i Bog i Vrag, i dobar i zao... No, nadasve je – čovjek. Uostalom, tim »ljudskim, isuviše ljudskim« bavi se oduvijek – umjetnost.
Arsen je blistavi primjer umjetnika s pozivom, talenta koji se nije skrio pod stolom, ali ni koji se nikad nije napuhao iznad i izvan prostora dodijeljenog mu odozgo. Na svoj glasno tih – ili tiho glasan – način on je, vjerujem, to sve vrlo dobro znao…
I kod najjače vere sumnja je uvek prisutna, uvek stoji negde sa strane, i kao crv u nekom trenutku progrize svoj put do uma. I sam Hristos je na krstu zavapio Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?
U poslednje dve decenije istoričari umetnosti kritički su proučavali praksu zapadnih umetnika da preuzimaju teme i oblike iz nezapadnjačke umetnosti. Poznatija kao primitivizam, ova praksa postavlja složena pitanja. Moderne umetnike privukla su nezapadnjačka umetnička dela i iz estetskih i iz ideoloških razloga.
Godine 1957, Alber Kami (1913 – 1960) postao je drugi najmlađi laureat Nobelove nagrade za književnost, koja mu je dodeljena za delo koje “sa pronicljivom iskrenošću osvetljava probleme ljudske savesti u našem vremenu”.
“Pobjednik je sam” (u originalu “The Winner Stands Alone) je napet roman jednog od najpopularnijih pisaca u svijetu, Brazilca Paula Koelja, čija se radnja odvija u glamuroznom svijetu mode i filma, sa kriminalistickim zapletom i temom opsjednutosti slavom.
Sartr nije bio marksista, bio je egzistencijalista. Iako je, bez sumnje, bio naklonjen nekim Marksovim idejama pogrešno bi bilo etiketirati ga kao marksističkog mislioca. Verovao je u čoveka, pojedinca, njegovu slobodu i sposobnost da izgradi slobodan i pravedan svet.
Frenkie po prvi put u svojoj karijeri pokazuje novu stranu i na jako emotivan način opisuje svoje očinsko iskustvo – u pjesmi i videospotu za pjesmu “Malkice“.
Ne razmišljajući o problemu, ne analizirajući ga jer je dijete, pristupa mu osjećajem, osjećajem kojeg su mu usadili otac i majka, osjećajem suosjećanja i empatije, nevine dobrote
