Salvador Dali

Mnogi posmatrači još uvijek padaju u iskušenje da kriknu “ludilo”, iako je Dali uporno tvrdio da “jedina razlika između mene i ludaka je u tome što ja nisam lud”.

“Svakog jutra kada se probudim”, pisao je slikar, “najveću radost mi pričinjava pomisao da sam Salvador Dali”. Dali, Katalonac zavisan od slave i zlata, puno je slikao i puno pričao. Omiljena tema razgovora mu je bila – kako postati genije. Evo njegovog omiljenog recepta: ” Oh, Salvadore, sada znaš istinu – ponašaš li se kao genije, genijem ćeš i postati!” Da je kojim slučajem živio u doba renesanse, njegova bi genijalnost vjerovatno bila daleko prihvaćenija, čak i uobičajena. No, u naše vrijeme, koje je on nazivao “kretenskim”, Dali je neprestana provokacija.

Mnogi posmatrači još uvijek padaju u iskušenje da kriknu “ludilo”, iako je Dali uporno tvrdio da “jedina razlika između mene i ludaka je u tome što ja nisam lud”. Takođe je istina, kako je stalno ponavljao da :”Jedina razlika između mene i nadrealista jeste u tome što sam ja nadrealista”. Baš kao što je Mone ostao jedini impresionista od početka do kraja – sve njegove kolege su kasnije krenule u smjeru kubizma – tako je Dali ostao najvjerniji, jedini istinski nadrealista. Istovremeno je o sebi rekao :” Mlinsko se kolo njegova uma neprestano vrti i snabdjeva ga sveobuhvatnom znatiželjom čovjeka renesanse”. Iako je danas prepoznat kao jedna od velikih ličnosti moderne umjetnosti, ravnopravno uz Pikasa, Matisa, Dišana, uprkos tome što je uspio da zavede široku publiku i osvoji njenu naklonost, njegovo djelo je još uvijek provokativno i šokantno.

U predgovoru Dalijevom “Dnevniku jednog genija”, Mišel Deon piše: “Ljudi misle da poznaju Dalija, jer je on pokazavši izuzetnu hrabrost, odlučio da bude javan ličnost. Novinari pohlepno gutaju sve što im on ponudi, ali na kraju, ono što ih najviše iznenadi jeste njegov razum – kao u priči u kojoj mladić želeći da otkrije tajnu uspjeha, odluči da jede kavijar i pije šampanjac, umjesto da se ubija radeći, i umire od gladi kao nadničar”.

Ipak ono najvažnije u vezi sa Dalijem su njegova djela. Nema riječi kojima bih mogla da opišem njegovu neutoljivu radoznalost. Sva se njegova otkrića i izumi ogledaju u njegovim djelima, pojavljujući se tamo u gotovo nepromjenjenom obliku. Ukratko, Dali je bio – istinski predstavnik svoga vremena.

Slika – “Lice Me Vest koje se može iskoristiti i kao nadrealistički stan”, 1934 – 35.godine – Retuširajući fotografiju holividske zvijezde Me Vest, Dali je naslikao unutrašnjost cijelog stana, uključujući i slavnu “Sofu u obliku usta”.

Slika “San”, 1937. godina – San je pravo pravcato crvenkasto – smeđe čudovište, koje se zbog svog oblika i obuzetosti sjetom oslanja na jedanaest velikih podupirača, iste, crvene boje.

Slika “Mekana konstrukcija sa kuvanim grahom – predosjećaj Građanskog rata”, 1936.godina – Iz ladica se može osloboditi i drugačija vrsta mirisa koji izazivaju mučninu, kao da dolaze iz neke čudne kuhinje. “Iz svih djelova Španije, širi se miris tamjana, mirisnog ruha, spaljeng sala tustih kapelana…”

Slika “Iskušenje Svetog Antuna”, 1964.godina – Dali se spremao da napusti zemlju kako bi dosegao nebeske sfere. Dimenziju koja povezuje nebo i zemlju otjelotvoruju slonovi sa nogama tankim poput vretena. Preko njih nam je predočena tema levitacije koju će Dali, nedugo zatim, razviti kroz razdoblje “mistično – korpuskularnih” slika.

Dali je bio predodređen da spase slikarstvo od apstraktne umjetnosti, akademskog nadrealizma i dadaizma. Kako je i sam pred smrt govorio: ” Moje su ambicije neprestano rasle, a sa njima i megalomanija. Danas jedino želim biti Salvador Dali i ništa više”.

Jedan od intervju urađenih sa Salvadorom Dalijem dovodi nas u zabludu – da li se njegova genijalnost graničila sa “ludošću”?

Adrijana Djorojevic