Foto: BBC/Getty Images
Prikaz sprovođenja pravne moći teško da je mogao biti brutalniji: sudija uzdignute ruke i sa improviziranim oružjem „donosi presudu“ udarajući optuženog koji leži kraj njegovih nogu. Ulični umjetnik Banksy naslikao je svoje najnovije djelo na fasadi zgrade Royal Courts of Justice u Londonu 7. septembra.
Satirični mural koji prikazuje engleskog sudiju s tradicionalnom perikom i togom, kako tuče onesposobljenog demonstranta svojim čekićem, dok isprskana krv na njegovom transparentu i sama postaje poruka, vlasti su djelimično uklonile tri dana nakon što je djelo oslikano.
Ali, ovoj priči prethode stoljeća historije iz umjetnosti tokom kojih su djela bila itekako cenzurisana ili izmijenjena.
Kontroverzni mural umjetnika Banksyja pojavio se na strani zgrade Royal Courts of Justice u Londonu 7. septembra (Izvor: Getty Images)
Više od četiri i po stoljeća prije Banksyjevog rada, nastala je mermerna skulptura renesansnog umjetnika Jean de Boulogne (poznat kao “Giambologna”), koja prikazuje prizor iz Biblije u kojem starozavjetni sudija Samson „ubija hiljadu ljudi“ vilicom od magarca.
Ako Banksyjevo kontroverzno djelo podsjeća na tako snažne prethodnike iz historije umjetnosti, isto se može reći i za sudbinu njegovog murala. Gotovo jednako brzo kao što je djelo otkriveno na strani Queen's Building unutar kompleksa suda, bilo je prekriveno velikim crnim plastičnim plahtama, ograđeno čeličnim barijerama i osigurano stražarima iz HM Courts & Tribunals Service.
Metropolitan Police je brzo potvrdila da je djelo „prijavljeno kao krivično djelo“, navodno u suprotnosti, kako se čini, sa Criminal Damage Act iz 1971. godine.
Mermerna skulptura renesansnog umjetnika Giambologna prethodi muralu umjetnika Banksyja za više od četiri i po stoljeća (Izvor: Alamy)
Brisanje (ako ne i potpuno uništenje) Banksyjevog murala – čija siva sjenka još uvijek proganja zid na kojem je prvobitno nasprejan – nipošto nije prvi put da je neko umjetničko djelo cenzurisano nakon što je došlo u sukob sa zakonom. Cijela historija stvaranja slika ispunjena je epizodama ograničenog prikazivanja i potisnutog izražavanja.
Od razbijanja ikona u Bizantiji 8. i 9. stoljeća, do uništenja Banksyjeve oštre satire na strani zgrade Royal Courts of Justice ove sedmice, historija umjetnosti je priča koju vlasti rutinski prepravljaju.
Banksyjev mural od 7. septembra djelimično je uklonjen tri dana kasnije, ostavljajući sablasni trag (Izvor: Getty Images)
Uzmimo kao primjer impozantni fresko The Last Judgment (Posljednji sud) od Michelangela, koji zauzima cijeli zid oltara u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu. Završeno 1541. godine, ovo poznato djelo prikazuje dinamični uspon i pad spašenih i prokletih duša dok bivaju odvedene u raj i pakao nakon Drugog dolaska Krista.
Iako je teško zamisliti manje erotsku temu od gomile golih tijela koja se guraju za svoje mjesto u vječnosti, The Last Judgment je ipak proglašen nepoželjnim u svjetlu odluke Vijeća u Trentu iz decembra 1563. da se zabrane umjetnička djela koja su „ukrašena ljepotom koja potiče na požudu“. Od samog predstavljanja, Michelangelovi aktovi izazivali su kritike onih koji su smatrali da njihovo prisustvo „na tako svetom mjestu“ nije primjereno.
Posebna pažnja posvećena je prikazu u donjem desnom dijelu freske, gdje je naga Sveta Katarina Aleksandrijska prikazana kako se, čini se, izvija od Svetog Blaža, koji se naginje prema njoj – njegovo tijelo pritisnuto uz njeno.
Kako bi Michelangelovo remek-djelo bilo usklađeno s novim dekretom koji zabranjuje „razvratnost“ u umjetnosti, angažovan je italijanski manirist Daniele da Volterra da oslikanim golim figurama doda pregače i odjeću, čime je zaradio nadimak “Il Braghettone” ili „pravitelj gaća“. Rezultat je vješto narušavanje Michelangelove izvorne vizije.
Iako su restauracije freske provedene 1980-ih i 1990-ih uspjele ukloniti dodatne prepravke koje su dodane nakon Volterrine „korekcije“ iz 16. stoljeća, većina njegovih intervencija ostaje prisutna i danas.
Goli prikazi na Michelangelovom djelu The Last Judgment prekriveni su nakon što je utvrđeno da krše zabranu „razvratnosti“ u umjetnosti (Izvor: Getty Images)
Gledajući unatrag, Michelangelova freska je prošla prilično blago. Nedugo nakon što je Daniele da Volterra počeo čuvati pristojnost likova u The Last Judgment (U posljednjem sudu) pomoću strateški postavljenih draperija, protestantski ikonoklasici su 1566. poharali Nizozemsku i napali katedralu u Antverpenu, trajno oštetivši veliki oltar- djelo Fransa Florisa, vodećeg umjetnika tog grada. Florisova fantastična slika Fall of the Rebel Angels (Pad pobunjeničkih anđela), koja je naslikana samo 12 godina ranije, prikazuje sveca kako istjeruje roj grotesknih demona. Reformatori, uvjereni da su slike na triptihu prekršile nove građanske zakone protiv sujeverja i idolopoklonstva, otrgnuli su krila sa šarki djela i uništili njegova dva bočna panela. Samo je centralni dio triptiha, relativno slobodan od sporne ikonografije, preživio rušenje. Kada se katolička vlast vratila 20 godina kasnije, spašeni fragment je ponovo postavljen u katedralu kao simbol izuzetne otpornosti umjetnosti.
Moćno brisanje
Nije svako djelo koje je kažnjeno zbog navodnog kršenja zakona pretrpjelo nepovratnu štetu. 1815. godine poznate slike Francisca de Goye koje prikazuju istu ženu u ležećem položaju, jedna gola, druga obučena, zaplijenila je Inkvizicija i tako ostale desetljećima, iako nijedna nije na kraju oštećena niti uništena. Djela, poznata kao The Two Majas (Dvije Maje), naslikana su između 1797. i 1800. godine i revolucionarna su u svom senzualnom prikazu savremene žene koja direktno gleda u posmatrača, bez ikakve veze sa mitom ili pričom iz historije ili religije.
Poznata serija slika Goye koja prikazuje istu ženu – jednu golu, drugu odjevenu – zaplijenjena je i desetljećima držana pod zabranom (Izvor: Getty Images)
Nakon što je vlasnik djela, španski premijer Manuel Godoy (koji je platna držao u ormaru zajedno sa drugim golim slikama), svrgnut 1808. godine, pokrenuta je istraga o njegovom posjedovanju skandaloznih portreta, koji su bili optuženi za kršenje zakona o pristojnosti i javnoj moralu. Goya je pozvan da se brani, mada zapis o njegovoj odbrani nije sačuvan. Iako se čini da Goya, koji je držao visoku poziciju dvorskog slikara, nije bio kažnjen, njegova djela su zaplijenjena i skrivana od javnosti do 1836. godine, a konačno su prenesena u Muzej Prado 1901.
Ista blaga sudbina za umjetnika i djelo nije bila sudbina svakog rada koji je u 19. stoljeću optužen za kršenje zakona. Dok su se Goyaine slike La maja desnuda i La maja vestida nalazile u iščekivanju oprosta i puštanja, zapaljiva litografija francuskog umjetnika Honoréa Daumiera tek je počinjala da se nalazi pod intenzivnim nadzorom zbog podsticanja „mržnje prema kralju“, što je bilo protivno zakonu.
Daumierovo djelo, Gargantua, objavljeno u satiričnom časopisu La Caricature, temeljilo se na liku iz djela Rabelaisa i prikazuje kralja Louis-Philippea kao pohlepnog diva koji nemilosrdno konzumira bogatstvo i resurse svojih siromašnih podanika. Razočarana, francuska vlada brzo je krenula protiv umjetnika i djela, koje je postalo izuzetno popularno.
Daumierov “Gargantua” prikazuje kralja Louis-Philippea kao proždrljivog diva – umjetnik je uhapšen i osuđen na zatvorsku kaznu (Izvor: Alamy)
Daumier je uhapšen i osuđen na šest mjeseci zatvora zbog kršenja zakona protiv podsticanja na pobunu, a sama ploča s koje je litografija napravljena uništena je kako bi se spriječila dalja distribucija sporne slike. Iako je vlada učinila sve da potisne Daumierovo djelo “Gargantua”, primjerci iz prvog izdanja časopisa “La Caricature” su preživjeli, a jeftini drvorezi rađeni prema tim kopijama originalnog djela održavali su sliku u tajnoj cirkulaciji.
Podsjećamo, novi mural nepoznatog uličnog umjetnika Banksyja pojavio se prije sedmicu na zgradi Kraljevskog suda pravde u središtu Londona.
Prikazivao je sudiju u tradicionalnoj perici i crnoj odori kako udara demonstranta koji leži na tlu, a krv prska po transparentu.
Iako se mural ne odnosi na određeni uzrok ili incident, pojavio se dva dana nakon što je gotovo 900 ljudi uhapšeno na londonskom protetsu protiv zabrane “Palestinske akcije”.
Banksy je podijelio je fotografiju svog novog murala na Instagramu, što je uobičajeni način da umjetnik potvrdi autentičnost svog rada. Fotografiju je potpisao:
„Kraljevski sud pravde. London.”
Banksyjevi radovi u obliku šablonske grafike često kritikuju vladinu politiku, rat i kapitalizam.
Hoće li se Banksy, ko god on bio, poput Daumiera naći na udaru britanske vlade zbog svoje uloge u navodnom krivičnom djelu oštećenja zgrade Royal Courts of Justice (Kraljevskog suda pravede u Londonu) , ili će njegov kontroverzni mural, djelimično obrisan, ostati trajno upisan u kulturnu svijest i povijest? Ponekad ono što nije tu može biti trajnije i moćnije od onoga što jeste.
federalna.ba/BBC