Postoje mnoge studije koje pokazuju kako bavljenje umjetnošću može dovesti do veće akademske uspješnosti. Ples, drama, glazba i likovna umjetnost u školskom kurikulumu omogućuju djeci razvoj samopouzdanja i samorazumijevanja, vještine rješavanja problema, ustrajnosti i discipline, fokusa i koncentracije, kreativnosti, samostalnosti u učenju i suradnje te mnogih drugih vještina – a ove su vještine sve važnije na radnom mjestu te ključ uspješne karijere. Još je jedan vrijedan aspekt umjetnosti u obrazovanju taj što mladi ljudi, prakticirajući je, otkrivaju snagu vlastitog potencijala za izražavanjem, koji je iznimno važan za dobrobit naše psihe i za sreću.
Međutim, u ovom članku željela bih napustiti dobro utaban put akademskog mainstreama i ispitati još jednu dimenziju obrazovne vrijednosti umjetnosti u odražavanju ljudskog potencijala: moć umjetnosti da razvije naša unutarnja osjetila.
Iako boja zvuka, tekstura itd. utječu na naša fizička osjetila i možemo ih primiti kao vrlo ugodne poticaje, ljepotu i značenje (jer je, po mom mišljenju, kazalište više vezano uz značenje nego uz ljepotu) ne percipiraju naša fizička, već unutarnja osjetila. Inače bismo u istim stvarima svi mogli vidjeti istu ljepotu i smisao, no to nije slučaj, kao što kaže stara izreka: “Ljepota je u oku promatrača.”
Da bismo išta percipirali, moramo razviti organe percepcije. Da bismo mogli vidjeti, moramo razviti vid, da bismo mogli uhvatiti zvučne valove, moramo razviti sluh… Da nemamo osjetilo mirisa, mirisi za nas ne bi postojali.
Međutim, samo gledanje i slušanje nisu dovoljni da nam omoguće opažanje ljepote. Svatko sa zdravim ušima može čuti neku glazbu, ali neće kod svake osobe moći odjeknuti svojom ljepotom. Razlika leži u našem unutarnjem osjetilu. Da bismo mogli cijeniti ljepotu glazbe, plesa ili poezije, ili duboko značenje predstave, moramo razviti svoja unutarnja osjetila.
Vjerojatno svi imamo iskustvo da su naša unutarnja osjetila s vremenom ojačala i razvila se. Skladba koja nas nije dotaknula dok smo bili mlađi, sada je postala jako lijepa. Knjiga koju smo čitali prije nekog vremena i koja tada možda i nije bila osobito zanimljiva, odjednom ima smisla i teško možemo vjerovati da smo tu knjigu već čitali. Što se promijenilo? Nisu se promijenile note glazbe ni riječi teksta, već naša unutarnja sposobnost da uočimo njihovu ljepotu i značenje. Naša se fizička sposobnost vida i sluha prirodno smanjuje s godinama, a naša unutarnja osjetila s vremenom rastu i možemo vidjeti više srcem i očima našeg uma.
Sva percepcija je pitanje rezonancije. Žica ili vilica za podešavanje će rezonirati kada drugi instrument emitira frekvenciju na koju je podešen. Neka druga nota neće odjeknuti. Razvoj tih unutarnjih osjetila je poput ”razvijanja” vilica za podešavanje koje su u stanju rezonirati sve suptilnijim vibracijama.
Zašto su ova unutarnja osjetila bitna? Zato što nam omogućuju pristup višim stvarnostima. Psihologija govori o različitim vrstama inteligencije, a unutarnja osjetila razvijaju našu estetsku inteligenciju. Mogli bismo reći da je estetska inteligencija sposobnost uočavanja ljepote i njezinog uvažavanja na sve suptilnije načine. Estetska inteligencija nam omogućuje da doživimo uzvišena stanja svijesti (npr. iskustvo ljepote i značenja), da više volimo i cijenimo život jer više zamjećujemo njegovu ljepotu i značenje.
Naša vanjska osjetila upućuju nas o vanjskom svijetu u kojem se stvari mogu definirati, izmjeriti i kvantitativno procijeniti. Međutim, naša unutarnja osjetila omogućuju nam da percipiramo kvalitetu, a ne kvantitetu. Stoga, naša unutarnja osjetila razvijaju naše razlučivanje, ali i vlastiti unutarnji kompas za ono što je dobro, ispravno i lijepo.
Kako možemo razviti svoja unutarnja osjetila? Vjerujem da su upoznavanje s velikim umjetničkim djelima i umjetnička praksa u ovom procesu neprocjenjivi. Povijesni pregled umjetnosti i mogućnost bavljenja umjetnošću trebaju biti dio svakog dobrog obrazovanja. Ukus se stječe i s vremenom se treba razvijati. Bez odgovarajućeg obrazovanja, ljepota i značenje najvećih umjetničkih djela vjerojatno ne bi postojali, kao što boja ne postoji za slijepca. Da bi se mogla cijeniti dobra umjetnost, potrebno je obrazovanje. Samo obrazovanje koje uključuje umjetnost osigurat će da najveća umjetnička djela i dalje budu izvori iz kojih će buduće generacije moći crpiti snagu i inspiraciju.
Čini mi se da je evolucija posezanje za sve višim razinama svijesti, poput stepenica prema višim stvarnostima. Od osjetilnog prema inteligibilnom, od fenomena do noumena, od fizičke do transcendentne ljepote, od doslovnog do simboličkog. Umjetnost je uvijek bila most između dva svijeta, stoga nam umjetnost u obrazovanju i umjetničko obrazovanje mogu pomoći da ostvarimo svoj ljudski potencijal.
Autor: Sabine Leitner
S engleskog preveo: Loris Ivančić Žic
Nova Akropola