Afrička Gernika Dumila Fenija (1967), koja je izložena u muzeju Reina Sofija u Madridu/Foto: Fondacija Dumile Feni
Djelo pokojnog južnoafričkog umjetnika Dumilea Fenija dio je nove serije Istorija se ne ponavlja, ali se rimuje.
Na drugom spratu muzeja Reina Sofía, na istom mjestu gdje je Pikasova Gernika prvi put izložena kada je stigla u madridski muzej prije 34 godine, sada visi manja, skromnija verzija najpoznatijeg Pikasovog djela, piše Sam Jones za The Guardian.
Dok Afričkoj Gernici, koju je naslikao pokojni južnoafrički umjetnik Dumile Feni 1967. godine, možda nedostaje razmjera Pikasovog remek-djela, njena dubina, ljutnja i uznemirujuće suprotstavljanje čovjeka i zvijeri, svjetla i tame, te nevinosti i okrutnosti, jednako su uznemirujući.
Preko sada požutjelog papira, tronogi čovjek s grotesknom maskom umjesto lica vitla štapom, krava s nabreklim vimenom doji bebu, a ptice kljucaju ostatke hrane dok se u pozadini naziru sjenovite figure.
Dok je bijes španskog slikara proizašao iz nacističkog bombardovanja baskijskog trgovačkog grada po kojem je njegova slika dobila ime, Fenijev bijes, prikazan ugljenom i olovkom, bio je proizvod života pod aparthejdom u Južnoj Africi.
Pablo Pikaso, Gernika, 1937./ Foto: Fotografska arhiva Muzeja Reina Sofia/Pikasovo nasljedstvo, VEGAP, Madrid, 2026.
Crtež je središnji dio prve u novoj seriji godišnjih izložbi u muzeju pod nazivom Istorija se ne ponavlja, ali se rimuje. Cilj je, prema riječima direktora muzeja Reina Sofía, Manuela Segadea, “uzeti djela iz različitih kulturnih i geografskih okvira i staviti ih uz Gerniku” – otuda i ponosno mjesto afričke Guernice na zidu tačno nasuprot Pikasovog platna. Osim što omogućava ponovno čitanje poznatih djela muzeja, Segade je rekao da će inicijativa također pokušati ispraviti stare predrasude.
„Baš kao što je zapadna umjetnost potisnula žene na jednu stranu kada je u pitanju istorija umjetnosti, tako je i istorija umjetnosti konstruisana prema rasističkim parametrima koji su osudili afričku umjetnost na rukotvorine ili divljaštvo“, rekao je.
Afrička Gernika, koja nikada prije nije bila izložena izvan Južne Afrike i koja je posuđena sa Univerziteta Fort Hare, nudi uvjerljivu polaznu tačku.
Feni, koji je umro u New Yorku 1991. godine, nakon što je proveo gotovo četvrt vijeka u egzilu, nije imao formalno umjetničko obrazovanje, ali je od djetinjstva bio kompulzivni crtač koji je bio fasciniran autohtonom afričkom umjetnošću, od slikanja na stijenama do izrade maski.
Kada se preselio u Johannesburg krajem tinejdžerskih godina, otkrio je živahnu, urbanu kulturnu scenu koja je cvjetala uprkos brutalnom i rasističkom režimu aparthejda. Bio je izložen djelima evropskih umjetnika poput Goje i Boša – i djelima Pikasa, koji je bio duboko pod uticajem afričke umjetnosti.
„Važno je zapamtiti da sama Pikasova Gernika ne bi mogla postojati bez afričke skulpture“, rekla je Tamar Garb, profesorica umjetnosti na University College Londonu, koja je kustosica izložbe.
Hektor Piterson (1987), autor Dumile Feni/Foto: Fondacija Dumile Feni
„Pikasov izum stilizacije i pojednostavljenja te formalizacija rada početkom 20. vijeka putem kubizma bio je u velikoj mjeri proizvod, recimo, promatranja i vrednovanja afričkih vajarskih praksi, koje je sakupljao i upoznavao.“
Iako bi mogla postojati čudna kružnost u tome što afrički umjetnik koristi evropski modernizam kako bi ojačao ili rekalibrirao svoj odnos prema afričkoj umjetnosti, Garb je rekla da se izložba bavila dijalogom, a ne uticajem.
„Ne znamo čak ni da li je Feni dao ime Afrička Gernika“, rekla je. „To ime je vjerovatno dao djelu neki galerista ili rani komentator. Ali činjenica je da je on bio sretan što koristi to ime i što ga izlaže pod tim imenom, pa je to prihvatio.“
Dumile Feni, Ne bi poznavao Boga ni da ti je pljunuo u oko (1975)./Foto: Fondacija Dumile Feni
Uprkos tome, rekla je Grab, bilo bi pogrešno smatrati da dvije Gernike dijele zajedničku temu. Pikasova Gernika bila je „antiratni cri de coeur“, dok je Fenijeva Gernika reakcija na drugačiju vrstu nasilja: „To je nasilje, sporo nasilje i stvarno nasilje rasističke tiranije. Dakle, mogli biste je posmatrati kao proizvod vrlo nasilnog društva koje dehumanizira većinu svog stanovništva, ali nije ekvivalent vrsti ratnog bombardovanja. I mislim da je i tu razliku važno naglasiti“, rekla je Grab.
Izloženo je i pet drugih Fenijevih djela, uključujući 53 metra dugi svitak pod nazivom „Ne biste poznali Boga ni da vam je pljunuo u oko“, na kojem je radio tokom godina provedenih u Londonu. Nasuprot njemu je njegov ogromni crtež ugljenom Hector Pieterson iz 1987. godine, stilizirani i jezivi prikaz poznate fotografije 13-godišnjeg dječaka koji leži u naručju muškarca nakon što ga je ustrijelila južnoafrička policija iz doba aparthejda.
Uprkos tradicionalnim kozmologijama afričke Gernike, neizbježnim poređenjima s Pikasom – i činjenici da je Feni bio poznat u Johannesburgu 1960-ih kao „Goja iz opštine“ – Garb tvrdi da umjetnik zauzima jedinstveno mjesto u umjetnosti 20. vijeka.