Foto: Google
Vaya Con Dios je jedna od najuspješnijih belgijskih grupa. Fantastičan spoj različitih muzičkih stilova. Oni koji ih ne slušaju previše ili možda i ne znaju za njih sigurno su jednom u životu zaplesali uz ritmove pjesme ”Nah Neh Nah”. Naravno, riječ je o grupi Vaya Con Dios i u ovom tekstu želim pokušati da Vas dodatno zainteresujem i približim njihovom radu.
Glavna okosnica u samom početku ove grupe bili su Dani Klein (vokal) i Willy Lambregt (gitara), koji su prethodno zajedno surađivali u grupi ”Adelt”. Njima se priključio Dirk Schoufs (kontrabas), koji je sa Willy-em nastupao kao akustični duo. Zajednička prijateljica ih je zamolila da sviraju na otvaranju njene modne radnje i za tu priliku su se prvi put okupili i nastupali. Nastup je prošao odlično, zajedno su ”kliknuli” i odlučuju da ljubav prema muzici, prema različitim stilovima (gypsy, blues, jazz, opera) pokušaju spojiti u jedan novi muzički miks. Tako su došli do svog prvog singla, pjesme ”Just a Friend of Mine”, koja je posebno dobro prošla u Francuskoj, gdje je prodana u 300.000 primjeraka. Dani je tada imala 34. godine i već se 17 godina pokušavala ostvariti na muzičkoj sceni. Bila je to neprestana borba, kroz koju je promjenila nekoliko poslova, od prodavačice, čistačice, sekretarice i sličnog. Svi ti poslovi nisu bili dovoljno plaćeni, tako da je napokon dočekala svoj trenutak, svojih 5 minuta, da sve to napusti i počne se baviti onim što voli i u čemu uživa.
Willy Lambregt odlučuje da napusti grupu prije izlaska prve ploče, a na njegovo mjesto dolazi Jean-Michel Gielen. Istoimeni debitanski album izlazi 1988. godine. Ovaj album sadrži 12 pjesama, od kojih je možda najpoznatija ”Don’t Cry For Louie”. A od ostalih se ne može nijedna posebno izdvojiti, pošto su sve jednostavno fantastične. Pravi užitak je poslušati ovu ploče od početka do kraja. Na albumu nailazimo i na dvije obrade. Prva je ”One Silver Dollar”, koju je prethodno izvodila Marilyn Monroe. Obavezno potražite kultnu scenu sa Marilyn iz filma ”River of No Return”. Druga je pjesma ”Johnny”, koju je Richard Stein komponovao 1937. godine na rumunjskom jeziku, a kasnije je izvodi i Edith Piaf na francuskom. Na albumu čujemo mnoge instrumente, poput harmonike, trube, trombona, roga i saksofona.
Poslije uspješnog prvog albuma, sledeći izlazi 1990. godine, pod nazivom ”Night Owls”. Ponovo odličnih 12 pjesama, od kojih je najpoznatija već pomenuta ”Nah Neh Nah”, kombinacija latino i jazz ritmova. Takođe, važna pomena je i numera ”What’s a Woman?”, koja govori o povezanosti čovjeka i žene. Doživjela je veliki uspjeh u brojnim državama širom Evrope i, što se tiče vremena provodenog na top listama, najuspješnija je pjesma u istoriji benda.
1991. godine Dirk Schoufs napušta bend, da bi samo nekoliko mjeseci kasnije umro od smrtonosne kombinacije lijekova i alkohola. Mnogi tekstovi su kasnije bili pod uticajem ovog nesrećnog trenutka, govoreći o prekinutim odnosima i tvrdoglavim poricanjima. U bendu su ostali Dani i Jean-Michel, koji su nastavili raditi sa novim muzičarima, nastupajući po mnogim gradovima širom Evrope. Treći album izlazi 1992. godine pod nazivom ”Time Flies”, na kojem je Dani preuzela najveći kreativni dio u stvaranju. Poslije toga su krenuli na svoju prvu turneju van Evrope. Bend je prešao na jedan novi nivo, koncerti su se redali jedan za drugi, bilo je sve više obaveza i sve to je ostavilo posljedice na njih. Ipak su našli snage da izdaju četvrti album, 1995. godine, pod nazivom ”Roots and Wings”, gdje se susrećemo i sa određenim ritmovima i zvukovima indijske muzike.
Ali poslije toga Dani odlučuje da napravi pauzu i prekine sve muzičke aktivnosti. Samim tim, ni Vaya Con Dios vise nije radio, sve do 2004. godine kada se vraćaju sa novim albumom ”The Promise”, na kojem se prvi put pojavljuju pjesme na španskom i njemačkom jeziku. Posebno zanimljiva je pjesma ”Je l’aime je l’aime” iliti ”Đelem Đelem”, koju je Žarko Jovanović komponovao 1949. godine, a kasnije je, između ostalih, izvodio i Šaban Bajramović.
Zadnji album koji su izdali bio je ”Comme On Est Venu”, koji je po prvi put u potpunosti bio na francuskom jeziku, pozivajući se na ljubav prema velikim kantautorima poput Jacquesa Brela i Georgesa Brassensa. Dani metaforično pjeva o ljubavi kao brodolomu, o životu i smrti i sitničavosti koja dolazi između. Vraća se svojim korijenima, gdje je kao tinejdžerka uživala uz zvuke Otisa Reddinga i Arethe Franklin u noćnim klubovima.
2013. godine Dani Klein i Vaya Con Dios kreću na oproštajnu turneju, u sklopu koje su posjetili Beograd, Sarajevo i Zagreb. Zanimljiv podatak je da su 2007. godine rasprodali tri koncerta u Zagrebu, u dvorani Lisinski, što dovoljno govori o njihovom statusu na ovim prostorima. Zadnji koncert su održali 25. oktobra 2014. godine u Briselu. Na oproštajnoj turneji bilo je ukupno 9 muzičara, uključujući gitaristu, violinistu, basistu, bubnjara, pijanistu, trubača i prateće vokale. Dani je tada već napunila 60 godina i jednostavno više nije mogla podnijeti sva ta putovanja, hotele i koncerte. Na kraju, iza nje, ostaju nastupi u 50 zemalja širom cijelog svijeta, milioni prodanih albuma i pjesme koje su inspirisale mnoge da se počnu baviti muzikom.
Za kraj, možemo samo biti zahvalni na svemu tome i mogu Vama predložiti da pustite sebi njihov prvi album i odmorite se dok uživate u toj nevjerovatnoj muzičkoj kombinaciji.
Piše: Nebojša Vasić/P.U.L.S.E