Priča o pjesmi ljeta

Pojam “pjesma ljeta” pojavi se u popularnoj kulturi redovno svakog svibnja. Pišu se članci,  snimaju se podcasti, iznose se predviđanja i kalkulacije, komercijalni i kulturološki argumenti za proglašenje nositelja tog zapravo neuhvatljivog naslova. Slično kao i kod njegovog filmskog pandana, ljetnog blockbustera, riječ je prije svega o američkom fenomenu koji se globalno uvriježio kulturnom osmozom.

David Hajdu, glazbeni kritičar i autor knjige Love for Sale: Popular Music in America, tvrdi da se pojam može pratiti sve od industrije notnih zapisa s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Prije široke dostupnosti vinila i radija, ljudi su kupovali notne zapise kako bi svirali na klaviru kod kuće. Većina glazbe bila je religiozna ili klasična, ali s vremenom su notni zapisi za svjetovne, popularne pjesme postajali sve dostupniji, dijelom zahvaljujući pojavi autora i izdavača okupljenih u njujorškoj četvrti Tin Pan Alley. Notni zapisi pjesama poput In the Good Old Summer Time i ragtime skladbe The Coney Island Girl prodavali su se u milijunima primjeraka.

U odličnom članku za Vox, Phil Edwards piše kako su se već početkom 20. stoljeća objavljivale tisuće pjesama, a stručnjaci su se već tada pitali koja će pjesma obilježiti ljeto. Hajdu pak navodi kako su uvođenjem ploča i radija u američka kućanstva veliki hitovi poput Gershwinove Summertime i manje poznati uspjesi poput Sleepy Lagoon Harryja Jamesa postali popularni tijekom ljeta.

The Beach Boys. Izvor: Wikimedia Commons

Godine 1940. Billboard je uveo svoju prvu ljestvicu koja je rangirala prodaju snimljenih pjesama, što je olakšalo praćenje popularnosti. No tek s erom rock and rolla krajem pedesetih i šezdesetih pjesma ljeta postaje pravi fenomen. Zarazni hitovi The Beach Boysa poput California Girls ili Good Vibrations uspostavili su glavne motive ljetne pjesme – dokolica, zabava i bezbrižna mladost. Iako pripadaju različitim žanrovima, Dancing In the Street Marthe and the Vandellas iz 1964., Summer in the City grupe Lovin’ Spoonful iz 1966., Hot Fun in the Summertime grupe Sly and the Family Stone iz 1969. i In the Summertime Mungo Jerryja iz 1970. svi odreda predstavljaju ljeto kao vrijeme za opuštanje i uživanje. To je ujedno bilo i doba uspostavljanja monokulture. Radijske postaje vrtjele su ograničen broj pjesama unedogled izlažući javnost uvijek istim hitovima.

Unatoč svemu navedenom, pojam je u široku upotrebu ušao tek u devedesetima. Ljetni broj časopisa New York Magazine iz 1995. posvetio je članak analizi ljetne pjesme kao nezaobilaznog fenomena. Po njihovom opisu pjesma ljeta je u pravilu uvijek energična, nošena zaraznim refrenom i pamtljivim melodijama koje se urezuju u glavu poput reklamnog jingla.

U rujnu 1999. kritičarka Ann Powers suprotstavila je kandidate za pjesmu ljeta u natjecanju po uzoru na sportske turnire (Livin’ La Vida Loca protiv Bailamos, If You Had My Love protiv Genie in a Bottle, Bills, Bills, Bills protiv Unpretty itd.). Na kraju je proglasila pobjednicom pjesmu Backstreet Boysa I Want It That Way, danas čuvenu po nebuloznosti naslovne fraze i “melodijskoj matematici” švedskog producenta Maxa Martina koji je riječi i njihovo značenje promatrao tek kao oruđe melodije i ritma.

Christina Aguilera: Genie in the Bottle (1999), kadar iz spota. Izvor: YouTube

Formalizacija koncepta doseže vrhunac 2010. godine kad Billboard pokreće službenu ljestvicu Songs of the Summer, koja prati najpopularnije pjesme na temelju kumulativne izvedbe na tjednoj Hot 100 ljestvici od američkih praznika Dana sjećanja (Memorial Day), koji se obilježava posljednjeg ponedjeljka u svibnju, do Praznika rada (Labor Day) koji se obilježava prvog ponedjeljka u rujnu. Uz to što ljestvica redovno prati aktualne hitove, magazin je retroaktivno identificirao ljetne hitove počevši od 1958., a California Gurls Katy Perry i Snoop Dogga proglašena je prvom službenom Billboardovom pjesmom ljeta.

Ono što običan hit pretvara u ljetnu himnu uključuje složenu međuigru glazbenih i kulturnih okolnosti te pravovremenog tajminga. Najvažniji uvjet je univerzalna prepoznatljivost – pjesma mora biti neizbježna, slušati se posvuda, od autoradija, preko roštilja do plaže i klubova. Drugim riječima, mora stvoriti osjećaj pop-kulturne sveprisutnosti. Ljetna sezona je ujedno i najpovoljnija za tako nešto jer označava razdoblje pojačanih društvenih aktivnosti i okupljanja pa glazba postaje zajedničko iskustvo. Ponekad, kao u slučaju Boom Boom Pow i I Gotta Feelling The Black Eyed Peas koji su 2009. na vrhu Billboardove liste najpopularnijih singlova proveli neprekidnih 26 tjedana, tu je sveprisutnost nemoguće razlučiti od iritacije.

Backstreet Boys: I Want it That Way (1999), kadar iz spota. Izvor: YouTube

Nije čudno stoga da generacije slušatelja_ica koje zateknu ovakvi kolektivni fenomeni godinama kasnije imaju prema njima odnos negdje između ljubavi i mržnje. U trenutku u kojem se fenomen događa, nakon određene količine nesvojevoljnog slušanja, teško je ne osjetiti gađenje prema nečemu što je posvuda. Godinama kasnije, banalna pop pjesma pretvara se u vremensku kapsulu, mentalni polaroid koji povezuje ljude različitih iskustava i geografskih lokacija. Trajna snaga pop-kulture krije se i u tome da neprekidno pretače osobna iskustva u kolektivna i obrnuto.

Transformacija pjesme ljeta iz spontanog kulturnog fenomena u natjecateljski industrijski cilj predstavlja jednu od najznačajnijih promjena u modernom glazbenom marketingu. Posljednjih desetak godina mediji početkom ljeta objavljuju članke s prognozama i kandidatima, pretvorivši ono što je nekad bio organski proces u neku vrstu sportske prognoze ili tržišta dionicama. Uspon streaming platformi naoko je demokratizirao natjecanje, ali ga je istovremeno i zakomplicirao. Za razliku od ere radija, kad je mali broj urednika mogao gotovo garantirati uspjeh pjesme, današnji fragmentirani glazbeni krajolik omogućuje pojavu više kandidata istovremeno.

Tommy Richman: Million Dollar Baby (2024), kadar iz spota. Izvor: YouTube

To je dovelo do pojave tzv. višestruke pjesme ljeta pa različite demografske skupine i regije mogu imati potpuno različite ljetne himne. Stvari su se dodatno usložnile pojavom TikToka koji je postao glavni izvor viralne popularnosti, a algoritam platforme može 15-sekundni isječak pretvoriti u globalni fenomen preko noći. Njihove ljestvice temeljene na korisničkom sadržaju postale su tako jednako utjecajne kao i tradicionalne top-liste. Primjer te nove paradigme je Million Dollar Baby Tommyja Richmana; nakon što su isječci pjesme postali viralni na TikToku, debitirala je na drugom mjestu Billboard Hot 100 u travnju 2024. Ovaj uspjeh pokazuje kako izvođači_ce zaobilaze tradicionalne kanale i grade popularnost izravno angažmanom na društvenim mrežama.

Streaming era je također ubrzala međunarodno širenje ljetnih hitova. Despacito Luisa Fonsija iz 2017. dokazala je da pjesma više ne mora odgovarati tradicionalnom američkom radijskom formatu da bi postala globalni ljetni hit. Ova kulturna razmjena obogatila je ljetni glazbeni krajolik, upoznavajući američku publiku s reggaetonom, afrobeatom i K-popom, dok istovremeno globalno izvozi američku pop-kulturu. Streaming podaci otkrivaju zanimljive regionalne varijacije u ljetnim glazbenim preferencijama. Pomalo očekivano, istraživanje tvrtke Luminate, koja se bavi analizom glazbenog tržišta, pokazuje da je reggae najviše povezan s ljetom na globalnoj razini, dok country i afrobeats također bilježe značajan rast streaminga tijekom ljeta.

Luis Fonsi i Daddy Yankee: Despacito (2017), kadar iz spota. Izvor: YouTube

Druga strana uspona streaminga i posebice TikToka je sve učestalija pojava onehitwondera i u širem smislu izvođača_ica nesposobnih ostvariti dugoročniju karijeru nakon početnog bljeska. Lil Nas X, vlasnik Old Town Road, jednog od prvih megahitova TikTok ere, posljednjih godinu dana pokušava lansirati singlove s onog što bi trebao biti njegov drugi studijski album na naizgled opću nezainteresiranost potencijalnog slušateljstva. Sličnih primjera ima još more.

Benson Boone, vlasnik prošlogodišnjeg megahita Beautiful Things koji na Spotifyju broji preko 2,2 milijarde streamova, singlove Mystical Magical i Sorry I’m Here For Someone Else s novog albuma American Heart jedva je dotjerao do desetine te brojke, a radi se o izvođaču u naponu komercijalne snage i popularnosti. Još luđi primjer je Lorde, čiji singlovi s aktualnog albuma Virgin zaokupljaju otpriliku petinu pažnje i viralnosti dvanaest godina stare pjesme Ribs. Drugim riječima, streaming i pogotovo TikTok pretvorili su vrijeme u ravni krug, da se se poslužimo riječima Rusta Cohlea iz Pravog detektiva. Pojmovi poput “staro” i “novo”, a sve više i “popularno” i “nepopularno” gube značenje.

Sabrina Carpenter: Espresso (2024), kadar iz spota. Izvor: YouTube

Stoga ne čudi da su se fragmentacijom popularne glazbe, odnosno očiglednim gubitkom monokulture, počeli pojavljivati i “nekrolozi” za pjesmu ljeta. Svega šest godina nakon što je Billboard službeno uveo ljestvicu koja mjeri popularnost pojma, Washington Post i Vulture su 2016. godine proglasili koncept mrtvim. Dvije godine kasnije, The Rolling Stone je zaključio kako “ove godine nije bilo pjesme ljeta – i više je nikad neće biti”. Ove godine im se u istim proglasima pridružio Time.

Ovi zaključci nisu pali iz vedra neba. Algoritmi koji upravljaju streaming platformama su drastično skratili životni vijek zabavnog sadržaja. Istina je da pjesme postaju viralne preko noći, ali jednakom brzinom nestaju iz kolektivne svijesti. Možda još i važnije, ono što jedna osoba smatra pjesmom ljeta može biti potpuno različito od onoga što druga osoba doživljava kao definitivni hit sezone.

Charli XCX: 360 (2024), kadar iz spota. Izvor: YouTube

I tu naravno dolazimo do neizrečenog, ali očitog: raspad monokulture je ogolio i pop-kulturne posljedice kulturnih ratova koji dobrih desetak godina dominiraju američkim i globalnim društvom. I dok poptimisti nisu prestajali govoriti o Brat Summer Charlie XCX i dok nas je zatrpavalo na desetke i stotine članaka o briljantnosti Chappell Roan, Sabrine Carpenter i monumentalnom srazu Kendricka Lamara i Drakea, negdje usput vam je moglo promaći da je pjesmom ljeta 2023. proglašena Last Night Morgana Wallena, dok je 2024. istu titulu ponijela I Had Some Help u kojoj je asistirao Post Maloneu u njegovom prelasku u country vode.

Kako zasad stvari stoje, ove godine će tu titulu ponijeti grozomorna stomp & clap balada Ordinary nekadašnjeg YouTubera Alexa Warrena, koja zvuči kao spoj najgorih osobina Imagine Dragons i Mumford & Sons. Kad se tome pridoda i iznenadni uspon u kršćansku ikonografiju uronjenih “odmetnika” poput Jellyrolla, odjednom se ne čini da je monokultura mrtva nego da naprosto više odgovara društvenoj i političkoj klimi nego što bi se reklo prateći pop-kulturne entuzijaste_kinje i glazbene novinare_ke. Nije stoga neko pretjerano čudo da rodna, kulturna i svaka druga raznolikost još jednom pati pred najugroženijom od svih manjina – bijelim bradonjom s gitarom koji emociju neprekidno zamjenjuje za afekciju.

Aqua: Barbie Girl (1997), kadar iz spota. Izvor: YouTube

No, bez obzira na sve navedene fragmentacije, pojam pjesme ljeta teško će nestati, premda će oko njega (baš kao i oko bitnijih stvari) biti sve teže postići jasan društveni konsenzus. Na kraju krajeva, ako je ljudski mozak toliko jednostavan da zatreperi na kalkulirane saharinske udare Barbie Girl ili Mambo No. 5, nitko ne može jamčiti da se slično neće dogoditi s nekim AI frankenštajnskim singlom u vrlo skoroj budućnosti. Sve što je potrebno za to je dovoljan broj ponovljenih slušanja i dovoljno velik protok vremena, jer se, kako kaže Meatloaf, predmeti u retrovizoru mogu učiniti bližima nego što jesu. Ako to nije savršena definicija nostalgije, onda ne znam što jest.

Kulturpunkt.hr