Album ‘Revisited… A Tribute to Nina Simone’ sasvim je dostojan moćnog brenda kojem se klanja.
Piše: Ivan Vanja Runjić
O životu Eunice Kathleen Waymon, poznatije kao Nine Simone, dugo se nije znalo mnogo iako se štošta nagađalo. Tek nedavno, a Nina je umrla u proljeće 2003. s navršenih 70 godina života, doznali smo od njezine kćeri Lise da se čitav život borila s demonima psihičke bolesti. Bipolarni poremećaj dijagnosticiran joj je krajem 80-ih, a na psihofarmake bila je osuđena još od 60-ih. No, bilo kome tko je čuo išta iz bogatog opusa (osim naravno njezine najpoznatije stvari, atipično ležerne “My Baby Just Cares For Me”) jazz i blues legende i ozbiljne aktivistkinje moralo je biti jasno da se iza tog impresivnog glasa krije neki teški, turobni, fundamentalni mrak.
Nina Simone pjevala je i govorila na povijesnim skupovima Martina Luthera Kinga, i onom nedavno ekraniziranom u Selmi, iako s njim nije dijelila sklonost prema miroljubivom rješavanju afroameričkog pitanja – bila je naime izrazito militantna i sklona revolucionarnim metodama.
Nakon dokumentarca “What Happened, Miss Simone?”, premijerno prikazanog zimus na Sundanceu, evo sad i tribute albuma posvećenog Nini Simone i njezinoj delikatnoj, nerijetko i prilično mračnoj glazbi. Album je apsolutno sjajna vijest jer em pravih tribute albuma posljednijh godina gotovo uopće da i nema; em je pomalo zapostavljena, ali strahovito utjecajna glazba Nine Simone itekako zrela za revalorizaciju i revival, što se sad definitivno događa jer do kraja godine dolazi i dugo pripremani holivudski biopic u kojem će Ninu glumiti Zoe Saldana.
Ono što ovdje odmah upada u oči je debelo naglašena prisutnost Lauryn Hill (koja se inače danas potpisuje kao Ms Laryn Hill), koja ovdje ima čak šest pjesama. Kako je to najbliže što smo došli novom albumu gđice Hill u posljednjih 17 godina, to bi lako moglo zasjeniti čitav projekt.
Još jedan potencijalan problem je u tome što je sva bit Nine Simone bila sadržana samo i isključivo u njezinu vrlo specifičnom glasu koji je s lakoćom “prisvajao” bilo koju pjesmu koje bi se uhvatio (većina Nininih najpoznatijih stvari su obrade, a njeno je autorstvo zapravo bila sama njena interpretacija), a sad kad neki drugi glasovi pjevaju te stvari, tu naprosto nema Nine Simone. No, to ipak ne znači da ovaj album nema smisla ili da ne valja, dapače.
Za početak, Ms. Lauryn je u solidnoj formi i odvodi standarde Nine Simone u nekom drukčijem, neočekivanom smjeru.
https://www.youtube.com/watch?v=3VFoq4WRdK4
Dok je “Feeling Good” još i vjerna predlošku, intenzivni reperski ep “I’ve Got Life” i Brelova “Ne Me Quitte Pas” to definitivno nisu, dok je Tiomkinova “Wild Is The Wind” pretvorena u atmosferičnu, gotovo apokaliptičnu elegiju. Dosta su sebe u Ninine pjesme unijeli i Mary J. Blige (“Don’t Let Me Be Misunderstood”), Usher (“My Baby Just Cares For Me”) i Jazmine Sullivan, dok su vjerniji predlošku ostali Ninina kći Lisa Simone, zatim Alice Smith (“I Put A Spell On You”), mlada Australka Grace i novi jazz superstar božanskog glasa, Gregory Porter (“Sinnerman”). Uglavnom, album sasvim dostojan moćnog brenda kojem se klanja…
Izvor: http://www.jutarnji.hr/zanimljiva-posveta-nini-simone/1395345/