„Sred pušaka, bajoneta, dan i noć, kod objeda i šetnji, spavajući, straže oko nas“ – te riječi nije trebalo izmišljati. Same su mi se nametnule i splele se u rime, uskladile se sa ritmom naših imučenih koraka, po tvrdom hercegovačkom kršu i našle svoju melodiju.
Poezija naših pjesnika pronašla je svoje mjesto u muzici pa su tako neke od najljepših pjesama, uz koje su odrastale generacije, a koje su nam poznate kao numere "Bijelog dugmeta", "Indeksa", "Kerbera", Zdravka Čolića, Biljane Petrović i drugih, zapravo pjesme koje su napisali J. J. Zmaj, Njegoš, Bećković, Radičević, Šantić, Crnjanski i drugi pjesnici o kojima ćemo govoriti u ovom tekstu.
