 prikrivala je, u percepciji, raznolikost u njegovom radu i nije pogodovala njegovoj kompliciranoj ostavštini.){kind=link}
John Lennon bio je itekako svjestan svog mjesta u glazbenoj tradiciji, te snaga i slabosti vlastitog autorstva. Njegova navika da koristi bombastične fraze (“Prije Elvisa nije bilo ničega!”) prikrivala je, u percepciji, raznolikost u njegovom radu i nije pogodovala njegovoj kompliciranoj ostavštini.
Lennon bi 9.10. napunio 80 godina (8.12 navršava se 40 godina od ubojstva, op. prev.). Nedavni intervju njegovog sina Seana s Paulom McCartneyem opisuje nekoliko načina na koje je njihovo partnerstvo oblikovalo popularnu glazbu. McCartney se prisjeća da je Lennona viđao po gradu – u autobusu, u redu za fish and chips – prije njihovog čuvenog prvog sastanka na Woolton Fêteu, napominjući s odobravanjem Lennonovu tadašnju privrženost Teddy Boy pokretu.
Važno je primjetiti da je njihov zajednički društveni milje bio temelj za glazbeno partnerstvo. Sean Lennon se također pita o nesigurnosti njegovog oca kao glazbenika i osjećaju da “nekako službeno nije bio pravi glazbenik, a svi ostali jesu.”
McCartneyev odgovor je u tom smislu znakovit: “Mislim da nitko od nas nije bio, da budem iskren. I mislim da je to zapravo bila jako dobra i jaka stvar u vezi s nama. “
Dio važnosti The Beatlesa kao fenomena, te partnerstva Lennona i McCartneya, bio je u tome što je njihov ogroman kreativni i komercijalni uspjeh pomogao da ideja benda postane modus operandi za pretvaranje popularne glazbe u opću kulturnu vrijednost. Samouko, vršnjačko stvaranje glazbe nastalo u vrijeme ranog rock and roll-a i skiffle-a učvrstilo se dolaskom sljedeće generacije (uključujući Lennona i McCartneya) koja je iskoristila relaksirajuće društvene uvjete, kada su 50-e ustupile mjesto 60-ima i kada je prevaziđen jaz između amaterske i komercijalne djelatnosti.
Zajednički projekt
Mick Jagger svojedobno je Beatlese nazvao ” čudovištem s četiri glave “. Mit o stvaranju Rolling Stonesa – mladi Jagger i Keith Richards koji su ponovno rasplamsali prijateljstvo iz djetinjstva na željezničkoj stanici Dartford, zbog slučajnog susreta i paketa blues ploča – zauzima slično mjesto u povijesti kao Lennonov i McCartneyev prvi susret. Međutim, važan temeljni aspekt načina na koji su takva partnerstva funkcionirala jest da su oni, osim samoukog muziciranja i životnog stila daleko od formalnih zahtjeva škole i društva odraslih, kombinirali ono što su dotad često bile odvojene funkcije – kantautora i izvođača. To nije bilo isključivo u rocku.
Uloga kantautora kao markera autentičnosti u rock glazbi – pjevanje vlastitih skladbi – potekla je od romantičarske ideje iz 18. stoljeća, o umjetniku kao izvoru nadahnuća i vrijednosti a ne samo zabavljaču. Izvučena je i iz folk tradicije, gdje su kantautori potvrdili svoju individualnost – naprimjer Bob Dylan.
Međutim, postojao je i rastući osjećaj autentičnosti u bendovima, kako u pripadnosti tako i u glazbi. To je, na primjer, bilo važno kada je Ringo Starr obolio od upale krajnika pa ga je na dijelu turneje po Australiji zamijenio Jimmy Nicol. Partnerstva s kantautorima kao što su Lennon-McCartney i Jagger-Richards bila su u ključna za ovo. Taj osjećaj bio je ključan za dinamiku unutar bendova. Postojala je, i postoji, financijska prednost pisanja svojih pjesama, u smislu autorskih prava i naknada. Bend je partnerstvo na nekoliko razina: socijalnoj, kreativnoj i financijskoj. Neke grupe namjerno su promijenile dogovore oko autorstva kako bi to objasnili.
REM, Red Hot Chilli Peppers i U2 kao autore navode sve članove benda, bez obzira tko je napisao određenu pjesmu ili odlomak. Queen se preusmjerio na takav dogovor, dijelom i kao način da se smanje sporovi unutar grupe oko toga koje pjesme odabrati kao singlove.
Razlaz
U slučaju Beatlesa, Lennon i McCartney prestali su zajedno pisati pjesme nekoliko godina prije nego što se bend raspao, iako su kao izvođači i kolege iz benda nastavili pomagati u oblikovanju pjesama u proizvodnoj fazi. Napetosti na ovaj način mogu biti donekle otklonjene. Beatlesi su krenuli različitim putevima kako su prolazile 60-e, što je sasvim prirodno za školske prijatelje koji se primiču zrelijoj dobi i zasnivaju obitelji. Do kraja desetljeća, razlike u kreativnim, socijalnim i financijskim putevima učinile su partnerstvo nemogućim. “Glazbene razlike” često se u šali nazivaju zamjenikom osobnog neprijateljstva. U stvari, različite je konce često teško potpuno rastaviti.
U konačnici, Lennon i McCartney nadopunjavali su se kao ličnosti i kao glazbenici. McCartneyjeva melodičnost zagladila je neke od Lennonovih oštrijih rubova. Lennonova hrabrost i odlučnost umanjile su neke glazbene ‘saharinske tendencije’ McCartneya. Njihovo nasljeđe ipak nije bilo samo glazbeno. Njihov se uspjeh poklopio i pomogao oblikovanju eksplozije kulture mladih kao kreativnog i komercijalnog poduzeća.
Ne možemo znati, naravno, što bi se dogodilo da je Lennon doživio 80. godinu života, pogotovo s obzirom na to da je , kako su njihovi poslovni problemi odmicali u prošlost, njegov osobni odnos s McCartneyjem ponovno postao topliji početkom 80-ih. Nakon strke koju su imali u grupi, pronašli su zajednički jezik oko prozaičnijih stvari srednjih životnih godina.
Kako tvrdi McCartney:
“Razgovarali bismo o tome kako napraviti kruh. Samo obične stvari, znate. Tada je imao malo dijete, imao je Seana, pa smo mogli razgovarati o bebama i obitelji, o kruhu i ostalim stvarima. To je malo olakšalo stvari, činjenica da smo bili prijatelji”.
Ipak, činjenica da se njihova evolucija kao kantautora i prijatelja odvijala u tandemu još uvijek se osjeća prilikom nastanka popularnih grupa, u rocku i šire.
Adam Behr, The Conversation
(Autor predaje predmet popularne i suvremene glazbe na sveučilištu Newcastle)