Nagrade su dobre za neku medijsku prezentnost, ali inače mi nisu više toliko važne jer već imam svoju publiku.
Frontmen benda Hladno Pivo Mile Kekin danas je najangažovaniji na poslu kojim svoj rad predstavlja kao solo muzičar. Koncert u Beogradu na kome svira u pratnji ekipe muzičara, o kojima takođe ponešto možemo saznati iz najnovijeg intervjua sa Miletom, dešava se 4. aprila, u Domu omladine Beograda (sala Amerikana). Ovo će takođe biti i promocija solo albuma ocenjenog i kao remek-delo “Kuća bez krova”. Inače svestrana ličnost, veoma popularan po ulozi u kultnoj seriji “Bitange i princeze”, ali ostvaren i kroz mnoštvo drugih uloga, dobitnik nagrada, veoma društveno angažovan kao javna ličnost u mnogim projektima, Mile Kekin se ovoga puta u priči skoro potpuno držao muzike koja je i njegov zaštitni znak.
BR: Na početku, kako teče vaš paralelni muzički put? Solo projekat sa jedne i Hladno Pivo sa druge strane…
Mile: Čini mi se da teče ok, nekako paralelno. Hladno pivo već ima fino popunjen kalendar a i ja u solo izdanju imam dogovoreno već desetak svirki. “Kuća bez krova” je i žanrovski i tematski dosta drugačija od Piva pa zbog toga nemam dojam da smeta jedno drugome.
BR: Za svoj bend tvrdite da je odlična firma taman kakva treba biti. Kako to izgleda u vašem solo projektu?
Mile: Solo projekt znači da moraš puno toga odradit solo. Napisat pjesme, naći muzikante, producenta, izdavača, eventualno sponzora i menedžera, platiti spotove, neke od njih i osmisliti. Ali i sam način rada s muzičarima je takav da je je moja prva i zadnja dok je s bendom puno toga stvar kompromisa. I jedno i drugo ima svoj dobre i loše strane. Ipak, najveća razlika je u tome što za solo album trebaš imati kristalnu jasnu viziju što želiš dobiti.
BR: Ideje na tom polju sežu i do projekta Mile i Putnici iz 2001. godine, deluje da ste bitno prebrodili neke probleme vezano i za taj raniji projekat…
Mile: Ponešto se i naučilo u tih 18 godina. Ko što rekoh, što su muzičari veći majstori to bolje moraš znati što želiš dobiti na kraju jer je veća opasnost da te odvuku u žanrove u kojima tvojoj pjesmi nije mjesto. Tu mi je jako pomogao Denyken, moj producent i dobri prijatelj.
BR: Uskoro nastupate u Beogradu 4. aprila. Hala sportova se pokazala kao prostor koji vam leži za Hladno pivo, a kakva su Vam očekivanja od više klupske atmosfere kakva je Amerikana Doma omladine?
Mile: Amerikana je idealne veličine, ni premala a nadam se nit prevelika, a sviđa mi se i zbog naziva jer i album je dosta američki obojen, na tri stvari mi i svira američko hrvatski gitarist Yoggi Lonich. Ko što rekoh ovaj moj solo film i traži drugu vrstu publike. Puno ću više pričati o pjesmama i kako su nastajale i zato mi pašu malo intimniji prostori kakva je Amerikana.
BR: Svojevremeno ste u intervjuima dosta isticali Ramones, Springsteena, Jack Whitea, skorije Afghan Wings, Tom Waitsa koji su vas oduševili nastupima. Od ovdašnjih podržavate, da ne nabrajamo mnogo, Dubioza Kolektiv, Goribor. O kom novom bendu ili muzičaru možete reći nešto pozitivno, a o kome možda nešto negativno?
Mile: O kolegama uvijek sve najbolje. Drugove muzikante ogovaram samo u biranom društvu. Ako nekog ne volim i nemam što lijepo za reći onda ga uglavnom ne spominjem. Zato uopće ne kužim šta ljude tjera da pljuju u komentarima. Zašto bih ja išao na video spot nekog benda koji ne volim da bih nekog vrijeđao? Neki ljudi ko da imaju previše vremena ili premalo prijatelja. Od bendova mi se sviđaju Repetitor, Mort, Štuke, Lovely Quinces….ma ima dobrih bendova koliko ti srce želi.
BR: Da li planirate neke nove, šire društvene aktivnosti vezano za vašu muziku (2002. godine album “Šamar” pratio je društveni angažman vezan za borbu protiv nasilja nad ženama)?
Mile: Dapače sam cijelo vrijeme društveno aktivan što se može lako vidjeti po člancima koji su o meni izašli po raznim kanalizacijskim portalima.
BR: Da li se nadate novim nagradama, imate ih mnogo za sada, u Hrvatskoj od najprestžnijih samo Porina imate osam, ali i isto toliko Zlatnih Koogli? Opišite nam šta nagrade predstavljaju za Vas?
Mile: Nagrade su dobre za neku medijsku prezentnost, ali inače mi nisu više toliko važne jer već imam svoju publiku.
BR: Iznenada se na albumu pojavila i saradnja s Bajagom. Kako je to teklo? Koje su bile šanse da se ova pesma izrodi bez događaja u Karlovcu ili je ona ipak direktna reakcija na pomenutu kapislu?
Mile: Nije tu bilo ničeg spektakularnog. Ja sam pjesmu već imao snimljenu i album je već bio skoro otišao u štampu kad se događala ta frka oko Karlovca pa sam se sjetio da bi pjesma mogla funkcionirati i kao fini duet. Nazvao sam Bajagu, njemu se svidjela pjesma pa sam vokale ponovno snimio i to je bilo to. Poslije sam zamolio druga i underground režisera Tomislava Fiketa da mi napravi lyric video, a on mi složio pravi pravcati animirani spot u kojem smo Bajaga i ja ta dva brata s Atlantide u borbi protiv zlih mundira.
BR: Kad i kako ste shvatili da pesme koje se nalaze na albumu “Kuća bez krova” ne pripadaju Hladnom pivu, već da ih možete objaviti samo pod svojim imenom?
Mile: Nisam birao kome dati pjesme nego sam ih baš pisao isključivo za ovaj album. Nakon Dana zatvorenih vrata i turneje koja je uslijedila osjetio sam da je vrijeme malo se maknuti s utabanih staza. “Kuća bez krova” i rad na tom albumu me izvukao iz neke vrste kreativne depresije koja mi se događa nakon svakog albuma.
BR: I za kraj, kako se pripremate za sezonu koncerata? Ovo će za Vas biti veliki zalogaj, jer ćete ujedno nastupati i s bendom i solo, kao na Arsenal festu gde ćete morati da izgurate dve svirke uzastopce…
Mile: Najbolja priprema je sviranje. U solo izdanju sam dosad triputa nastupao, sada slijede još svirke u Splitu, Beogradu, Rijeci i Makarskoj pa ću do Kragujevca taman postići radnu temperaturu s ovim novim sviračima a što se Piva tiče, mi smo uhodani stroj koji melje sve pred sobom.