Lažni album nagrađivane pjevačice Emily Portman, prevara umjetne inteligencije

Foto: BBC/Getty Images

Prošlog mjeseca, nagrađivana pjevačica Emily Portman dobila je poruku od obožavatelja koji je hvalio njen novi album i rekao: “Engleska folk muzika je u dobrim rukama.” To bi inače bio kompliment, ali umjetnici iz Sheffieldea bilo je to zbunjujuće.

Zato je pratila link koji je obožavatelj poslao i došla do onoga što je izgledalo kao njeno najnovije izdanje. “Ali nisam ga prepoznala jer nisam izdala novi album”, kaže Portman.

“Kliknula sam dalje i otkrila album koji je bio dostupan svuda online – na Spotifyju, iTunesu i svim digitalnim platformama.

“Zvao se “Orca”, i bila je to muzika koja je očigledno generisana pomoću AI-ja, ali, mislim, vješto istrenirana na meni.”

Deset pjesama imalo je nazive poput “Sprig of Thyme” (Grančica majčine dušice) i “Silent Hearth” (Tiho ognjište”) – što je, prema njenim riječima, „jezivo slično“ naslovima koje bi sama mogla izabrati. Portman, koja je osvojila BBC Folk nagradu 2013. godine, to je smatrala “zaista jezivim”.

Kada je kliknula da posluša, glas – koji je navodno bio njen – bio je malo neprirodan, ali je pjevao “u folk stilu koji je vjerovatno najbliži mom koliko AI može proizvesti”, kaže ona. Instrumentalna pratnja također je bila zapanjujuće slična.

Iako je muzika generisana pomoću AI-ja sve prisutnija na internetu, ona se često objavljuje pod izmišljenim imenima ili imitira velike zvijezde, ali se obično ne pojavljuje na njihovim službenim stranicama za streaming.

Međutim, sve je izraženiji trend da su meta lažnih albuma ili pjesama već afirmisani (ali ne i superpoznati) izvođači, pri čemu se ta lažna izdanja iznenada pojave na njihovim profilima na Spotifyju i drugim streaming servisima. Čak su i preminuli muzičari imali „nove“ AI-generisane materijale dodane u svoje kataloge.

Portman ne zna ko je postavio album pod njenim imenom niti zašto. Lažno je bila navedena kao izvođač, autor i nosilac autorskih prava. Kao producent u kreditima je bio naveden Freddie Howells – ali, kako kaže, to ime joj ništa ne znači, i ne postoji nikakav trag o producentu ili muzičaru s tim imenom na internetu.

Što se same muzike tiče, iako je uspjela da zavara neke obožavatelje, nedostatak stvarnog ljudskog kreativnog doprinosa učinio je da zvuči „isprazno i besprijekorno“, kaže ona.

„Nikada neću moći pjevati tako savršeno tačno. Ali to i nije poenta. Ne želim to. Ja sam čovjek.“

Nekoliko dana kasnije, još jedan album se pojavio na njenim streaming profilima. Ovaj put je bilo uloženo manje truda da se imitira njen stil. Bio je to, kako kaže, „20 numera instrumentalnog brbljanja. Samo AI pomija.“

Podnijela je žalbe na osnovu autorskih prava kako bi se albumi uklonili i kaže da je ovaj incident još više učvrstio njeno „uvjerenje u važnost prave kreativnosti i u to kako ona zaista pokreće ljude“.

„Nadam se da ta AI muzika to nije učinila za ljude,“ nastavlja. „Iako sam dobila email od nekoga ko je napisao: ‘Gdje je Orca? Stalno mi je na repeatu.’ Tako da su neki ljudi bili zavarani.“

Josh Kaufman kaže da je njegova AI pjesma zvučala kao „demo sa Casio klavijature s tekstom na lošem engleskom jeziku“  (Izvor: Getty Images)

Ko god da je postavio albume na internet, dobit će tantijeme, ali nijedna pjesma na Orci nije imala više od 2.000 preslušavanja na Spotifyju – tako da prihod ne bi premašio 6 dolara (oko 4,40 funti) po pjesmi.

Prema analizi muzičke industrije koju je uradila kompanija Luminate, oko 99.000 pjesama se svakodnevno postavlja na streaming servise, uglavnom putem desetina distributerskih servisa koji od osobe koja postavlja zahtijevaju unos podataka o izvođaču.

Ako su ti podaci netačni i pjesma se pogrešno prikaže pod imenom postojećeg izvođača, na tom izvođaču ili njegovoj izdavačkoj kući je da podnese žalbu i zatraži uklanjanje.

Portman kaže da su neke platforme brzo uklonile Orcu, ali da je Spotifyu trebalo tri sedmice, i da još uvijek nije povratila kontrolu nad svojim umjetničkim profilom na toj platformi.

U izjavi, Spotify je naveo: „Ovi albumi su greškom dodani na pogrešan profil drugog izvođača istog imena, i uklonjeni su čim su prijavljeni.“

Portman dovodi to u pitanje. Iako postoji još jedna pjevačica s istim imenom na Spotifyju, albumi nisu zvučali kao njena muzika, niti su kasnije dodani na njen profil.

Kaže da je ovo „uznemirujuće“ iskustvo i da se osjeća kao „početak nečega prilično distopijskog“ – te da dodatno ukazuje na nedostatak pravne zaštite za umjetnike.

Sumnja da su nezavisni umjetnici glavna meta zato što poznatija imena imaju više zaštite i više moći da brže uklone lažna izdanja.

„Potpis naše duše“

Poput Portman, i njujorški muzičar, producent i tekstopisac Josh Kaufman – koji je svirao na albumu Folklore Taylor Swift – saznao je za lažni novi materijal zahvaljujući obožavateljima.

„Počeo sam dobijati poruke od fanova i prijatelja o nekoj novoj muzici koju sam navodno objavio, i koliko je bila drugačija [stilski],“ kaže on.

„Mislim da je većina ljudi odmah shvatila da je to neko drugi samo koristio moj umjetnički profil da objavi neku čudnu muziku koja je očito bila generisana pomoću računara.“

U Kaufmanovom slučaju, njegov identitet je iskorišten za objavljivanje pjesme Someone Who's Love Me, koja je zvučala kao „demo snimak s Casio klavijature s tekstom na lošem engleskom jeziku“.

„Bilo je neugodno, a onda i pomalo zbunjujuće,“ dodaje. „Ovo [muzika] je ono što mi radimo, zar ne? To je potpis naše duše, i onda neko samo tako može ući i imati pristup…“

On je jedan od brojnih izvođača iz žanrova americane i folk-rocka koji su posljednjih sedmica imali lažne pjesme objavljene pod njihovim imenima – očigledno sve od istog izvora.

Među ostalima su i frontmen benda Wilco Jeff Tweedy, J Tillman (poznat kao Father John Misty), Sam Beam (poznat kao Iron & Wine), Teddy Thompson i Jakob Dylan.

Sva izdanja koristila su isti stil AI-generisane naslovnice i bila su pripisana trima izdavačkim kućama, od kojih dvije nose navodno indonezijska imena. Na mnogima je kao tekstopisac bio naveden isto ime – Zyan Maliq Mahardika.

To ime je također korišteno na drugim pjesmama koje imitiraju stvarne američke hrišćanske muzičare i metalcore bendove.

Spotify je izjavio da je prijavio problem distributeru i uklonio te pjesme jer su „kršile našu politiku protiv lažnog predstavljanja druge osobe ili brenda“.

Dodali su da će „ukloniti svakog distributera koji više puta dozvoli ovakav sadržaj na našoj platformi“.

Sličan stil umjetničkog djela korišten je na pjesmama objavljenim pod imenima Josha Kaufmana i brojnih drugih američkih izvođača

Kaufman je napravio plejlistu svih pjesama koje je uspio pronaći i dao joj pogrdno ime. „Zabavnije je smijati se tome nego se osjećati loše zbog toga,“ kaže. „Ali ipak je uznemirujuće da se ovako nešto može desiti.“

I bilo mu je čudno, kao muzičaru i producentu koji uglavnom ostaje „ispod radara“, što je uopće bio meta. „Zašto ne idu na nekog poznatijeg?“ pita se. „Ako pokušavaju prikupiti tantijeme na neki način.“

Gdje su eventualni tantijemi završili, nema pojma. „Iskreno, ni ne znam ko je neprijatelj,“ kaže. „Je li to neki kompjuter? Ili osoba koja negdje sjedi i razvija ovu muziku samo da bi nekome napravila problem?“

Jedno je sigurno – želi da kompanije poput Spotifyja budu proaktivnije u sprečavanju da lažna muzika završi na njihovim platformama.

Tatiana Cirisano iz analitičke kompanije za medije i tehnologiju Midia Research kaže da AI „olakšava prevarantima“ da zavaraju slušaoce, koji su danas, u doba algoritama, znatno „pasivniji“.

Ona vjeruje da osobe koje se lažno predstavljaju kao stvarni izvođači nadaju se da će njihove lažne pjesme „sakupiti dovoljno preslušavanja“ – stotine hiljada – kako bi im donijele dobru zaradu.

„Pretpostavljam da AI prevare ciljaju manje poznate izvođače u nadi da će njihove šeme proći ispod radara, za razliku od kada bi ciljali neku superzvijezdu koja bi odmah kontaktirala Spotify,“ napominje ona.

Ali, streaming servisi i distributeri „naporno rade“ i postaju sve bolji u otkrivanju ovih slučajeva, naglašava, „ironijom sudbine – takođe koristeći AI i mašinsko učenje!“

„Mislim da je svima jasno da svi učesnici u industriji moraju dati svoj doprinos,“ kaže ona. „Ali to je složeno.“

Tri akorda i neistina

Kada se prošlog mjeseca pojavila nova pjesma na verifikovanom profilu američkog country pjevača Blaze Foleyja, to je bilo veliko iznenađenje za Craiga McDonalda, vlasnika Foleyjeve izdavačke kuće – posebno jer je Foley preminuo 1989. godine.

„AI smeće“, kako to McDonald naziva, očito nije bilo u stilu Foleyjevog „teksaškog kantautora iz srca“.

„Blaze je imao kantautorski talenat, ali uz taj talenat i potpunu autentičnost,“ kaže on. „Kako kažu – tri akorda i istina. A ovo to očito nije bilo.“

McDonald, koji vodi izdavačku kuću Lost Art Records, zabrinut je da bi AI prevare mogle narušiti kredibilitet umjetnika poput Foleyja – posebno među onima koji nisu upoznati s njihovim pravim zvukom.

Ethan Hawke (lijevo) i Ben Dickey nastupaju nakon projekcije biografskog filma o Blazeu Foleyju u Austinu u Teksasu 2018. godine (Izvor: Getty Images)

Šta bi Foley mislio o svemu ovome? „Blaze bi možda to i volio jer je fotografija koja je pratila pjesmu stvarno smršavila ga, skinula mu je oko 15 kilograma i dala mu moderan kroj kose,“ smije se McDonald.

„Ali bi također rekao: ‘Želim onih 10% penija koje Spotify ubire. Pošaljite to meni.’“

S obzirom na to kako je era streaminga već značajno smanjila prihode mnogih umjetnika, Emily Portman kaže da joj je ova situacija djelovala kao „pravi udarac ispod pojasa“.

Pored toga što pokušava da se izbori sa svojim bešćutnim AI dvojnicom, sada snima svoj prvi (pravi) solo album nakon 10 godina – koji, za razliku od AI-ja, zahtijeva vrijeme, novac i duboku ličnu kreativnost. Kaže da će koštati najmanje 10.000 funti da bi se platile osobe koje sviraju na albumu, proizvode ga, objavljuju i promovišu.

Ali rezultat, s oduševljenjem dodaje, biće nešto iskreno i ljudsko.

„Jedva čekam da svijetu donesem pravu muziku!“

federalna.ba/BBC