Iako je u jednoj od najava za svoj peti studijski album, ploču »Lust For Life«, Lana del Rey najavila kako će nakon četiri albuma rađena za sebe, sada napraviti prvi isključivo za svoje fanove, činjenica je da je iznova to album s njenim vrlo snažnim autorskim pečatom, a to znači s glazbom koja predstavlja nesvakidašnji spoj prošlosti i sadašnjosti te tekstovima koji su ponajprije usmjereni na analizu njene ranjive duše i nesretne ovisnosti o ljubavi.
Iako je u jednoj od najava za svoj peti studijski album, ploču »Lust For Life«, Lana del Rey najavila kako će nakon četiri albuma rađena za sebe, sada napraviti prvi isključivo za svoje fanove, činjenica je da je iznova to album s njenim vrlo snažnim autorskim pečatom, a to znači s glazbom koja predstavlja nesvakidašnji spoj prošlosti i sadašnjosti te tekstovima koji su ponajprije usmjereni na analizu njene ranjive duše i nesretne ovisnosti o ljubavi.
Istina, ovog im je puta više no na ijednom prethodnom albnumu dodala i niz uspješnih skica suvremenog američkog društva pretvorivši se tako iz analitičarke vlastitih osjećaja i u kritičarku društvenih negativnosti.
Sve to itekako će privući njene fanove koji će iznova uživati u bogatoj glazbenoj podlozi koju stvara na ovom albumu koji je po količini pjesama (16) i vremenu trajanja (72 minute) lako mogao biti i dvostruki album. Del Rey i dalje su u prvom planu bogato orkestrirane balade u kojima uspješno spaja svoju ljubav prema grandioznoj i pomalo patetičnoj filmskoj glazbi s nasljeđem popa i rocka pedesetih i šezdesetih te dodire s psihodelijom i suvremenim glazbenim zvukovljem, od elektronike do rapa i hip hopa. I koliko god to na jednom mjestu izgledalo nekompatibilno i prerazličito, u njenom crossover pristupu pretvara se u pitku i slušljivu, ali istodobno vrlo zahtjevnu glazbu koja svakako nadilazi uobičajenu dosadnjikavu pop glazbu pretvarajući s pravom Del Rey u ono što je od početka karijere i željela – pomalo glamuroznu, ali ne i patetičnu pjevačicu koju od opasnog statusa sladunjave starletice čuvaju odlični tekstovi i vrhunska vokalna izvedba.
Parrental Advisory
Dakle, ljubitelji brzih ritmova i rasplesanosti u ovom albumu zasigurno neće uživati, ali će to svakako činiti oni koji vole nježnije trenutke i kompleksniji pristup glazbi. Prvu polovicu albuma, kao i završne tri pjesme, Lana Del Rey tekstom je vezala uz vlastiti život i iskustva pri čemu joj je u središtu pažnje ljubav što je uočljivo već u odličnoj uvodnoj »Love« koja nudi staru i dobro poznatu romantičnu Lanu Del Rey koja kroz radiofonični dream pop s puno spektorovskih ‘sound of wall’ elemenata pjeva o magiji mladosti i ljubavi, a iznošenje općih stavova u ljubavi uočljivo je i u sporijoj R&B temi »Cherry«. No, u ostalim je pjesmama direktnija i konkretnija, posebno u odličnoj ispovijednoj melodramatičnoj baladi »13 Beaches« u kojoj spaja natruhe elekronike s filmskom glazbom nudeći onu poznatu o ljubavi ovisnu Lanu Del Rey koja priznaje kako ga voli, iako je to jako bolno, a još je bolja u možda i najosobnijoj pjesmi albuma, temi »In My Feelings«, mračnoj trip-hop baladi čiji je glavni lik reper G-Eazy s kojim je neko vrijeme bila u vezi o kojoj u ovoj pjesmi govori direktno i bez ustezanja zbog čega album nosi oznaku Parrental Advisory, odnosno zabranjeno maloljetnim osobama.
Tri pjesme albuma direktna su kritika američkog društva pri čemu se u »Coachella – Woodstock In My Mind« s dosta cinizma osvrće na glazbenu industriju i pita što će biti s mladim generacijama, u »God Bless America – And All the Beautiful Women In It« uz španjolske gitare ironizira macho odnos prema ženama, a u »When the World Was At War We Kept Dancing« opominje na nazočnost puzajućeg fašizma i sve veće društvene nejednakosti i nepravde. Za kraj albuma autorica iznova ostavlja osobnu tematiku pa je tako »Heroin« priča o vlastotitom iskustvu s drogom i poruka o bijegu od takvog načina života, a vrlo dobra komorna (samo njen glas i piano) »Change« govori o nužnosti prihvaćanja promjena da bi u završnoj na sanjive gitare šezdesetih naslonjenoj »Get Free« poručila kako je i sama spremna na promjene i puno više slobode jer želi »izaći iz tame na svjetlo«. Upravo po ovom pozitivnom ozračju ovaj se album razlikuje od njenih prijašnjih često odviše melankoličnih i bolećivo osjećajnih radova, a baš zahvaljujući toj pozitivi svakako je većini publike prihvatljiviji od pred dvije godine objavljenog »Honeymoon«.
Doprinos gostiju
Toj pozitivnoj promjeni, pogotovo kad je riječ o glazbi, svakako su dali i gosti pri čemu treba reći da je od pet njenih dosadašnjih albuma ovo prvi na kojem je podijelila vokale, čak i neke stihove s gostima. Tako u naslovnoj »Lust for Life« koja je zanimljiv trip-pop spoj starog i novog, gostuju The Weeknd čiji se dah elektronike sjajno spaja s doo wap pratećim vokalima tipičnih za vrhove top ljestvice davnih pedesetih. »Groupie Love« i »Summer Bummer« na kojima joj pomoću A$AP Rocky i Playboy Carti nude ozračje klupske, hip hop i rap glazbe što će dijelu publike i kritike zbog svoje modernosti biti možda i najvrijednije, dok će tradicionalisti uživati u odličnoj nježnoj »Beautiful People Beautiful Problems« u kojoj Lana Del Rey i Stevie Nicks, kultna pjevačica sastava Fleetwood Mac, tako dobro nadopunjuju jedna drugu da je šteta što zajedno nisu snimile cijeli album. Napokon, tu je i zanimljiva suradnja s Julianom Lennonom u pomalo hitoidnoj »Tomorrow Never Came«, posvećenoj Julianovim roditeljima Johnu i Yoko Ono.
Melankolija, melodramatičnost, ne pretjerano patetična grandioznost, ljubavna tuga i bol sastavni su dijelovi nove pjesmarice Lane Del Rey, albuma za kojeg je sama rekla kako s glazbene strane nudi retro senzibilnost s daškom budućnosti i koji u njenom dosadašnjem sedam godina dugom diskografskom radu svakako spada u bolje trenutke, možda čak tik do samog »Ultraviolence« iz 2014. kojeg ipak nije nadmašila ovim pažnje vrijednim albumom koji je itekako vrijedan slušanja i svakako će ući u niz ponajboljih albuma ove 2017.
Autor recenzije, Marinko Krmpotić – rifmagazin.novilist.hr