Nedjelja, 8 Februara, 2026

“Idemo” je najbolja i najvažnija pjesma EKV-a

Omot albuma

Možda je u pitanju generalizacija, ali u pop i rock glazbi, te posebno u narodnjacima, riječi su, često ili uglavnom, u drugom planu. Mnoge pjesme stoga se doimaju poput “beskrajnog niza sintetiziranog blaženstva i lirske banalnosti”, poput brze hrane u glazbenom svijetu. Brzo se konzumiraju, lako nestaju, i znaju ostaviti gorak okus.

S druge strane, postoje autori i pjesme koje govore važne stvari na (varljivo) jednostavan način, gdje su i muzika i riječi ključne za pjesmu. Imagine od Johna Lennona primjer je takve pjesme.

Beogradska grupa EKV bila je jedna od onih kojima je sve u pjesmi bilo važno. Ponekad sladunjavi (“Ljubav”), svjesno i pomalo napadno alternativni, u njihove dobre namjere i talent nitko nije mogao sumnjati. U kataklizmi ranih devedesetih godina prošlog stolljeća nisu zatvorili oči, i nisu se uklopili u većinske sentimente zajednice u kojoj su obitavali. 1991. izdali su album “Dum dum”, koji je komentirao “crninu ratnog kaosa” i otpor “teledirigiranom nacionalnom jednoumlju”.

Ovaj album ne sadrži hitove po kojima je grupa i danas poznata, ali na njemu se nalazi njihova vjerojatno najbolja i dugoročno najvažnija pjesma, “Idemo”. U ovoj pjesmi, glazba, riječi i vokalna izvedba rijetko su ujednačeni i moćni. “Idemo” je jednostavan a ubojit anti-ratni krik, koji će sigurno nadživjeti instant pop kulturu.

Prilažemo dva linka, jer teško je odlučiti što zvuči bolje, originalna ili unplugged verzija.

Ona sanja da sam oprao ruke,

Da sam obrijan, da sam lep.

Toplo je na jastuku, u polusnu.

Miriše na doručak.

Prijatan glas iz druge sobe se javlja,

Kaže da je počelo.

Kaže da je počelo.

Idemo!

Nismo znali da je kocka bačena.

Nismo da je srušen most.

Reka blista ispod čizama,

čista voda, malo krvava.

Idemo!

Nismo znali da su sela spaljena.

Nismo znali da je vatra greh.

Naše ruke nisu vezane,

Naše ruke nisu bludnice.

Idemo!

Ona sanja da sam oprao ruke,

Da sam obrijan, da sam lep.

Toplo je na jastuku, u polusnu.

Miriše na doručak.

Prijatan glas iz druge sobe se javlja,

Kaže da je počelo,

Kaže da je počelo.

Počelo je! Idemo!

Digitalna demokracija

Povezane vijesti

Džon Lenon:politika i rokenrol

Trebalo bi da se približimo mladim radnicima, jer su to ljudi koji imaju u sebi najviše idealizma i najmanje straha. Pičili su me zbog toga što sam tražio da se da vlast narodu, tvrdeći da nijedan društveni sloj ne bi trebalo da poseduje vlast. Narod nije ,, sloj“. Narod, to smo svi mi. Smatram da bi svako trebalo da raspolaže svim dobrima podjednako, i da narod treba da poseduje deo fabrika, i da je njegovo pravo da odredi ko će njima upravljati i ko će šta raditi

U posljednjih 25 godina pjesme su sve tužnije i bjesnije

Foto: Eric Nopanen / Unsplash Tematika tekstova najpopularnijih pjesama sve više prenosi ljute i srceparajuće emocije, dok su vesele numere u padu "Die With a Smile"...

Popular Articles