Utorak, 24 Decembra, 2024

“Idemo” je najbolja i najvažnija pjesma EKV-a

Omot albuma

Možda je u pitanju generalizacija, ali u pop i rock glazbi, te posebno u narodnjacima, riječi su, često ili uglavnom, u drugom planu. Mnoge pjesme stoga se doimaju poput “beskrajnog niza sintetiziranog blaženstva i lirske banalnosti”, poput brze hrane u glazbenom svijetu. Brzo se konzumiraju, lako nestaju, i znaju ostaviti gorak okus.

S druge strane, postoje autori i pjesme koje govore važne stvari na (varljivo) jednostavan način, gdje su i muzika i riječi ključne za pjesmu. Imagine od Johna Lennona primjer je takve pjesme.

Beogradska grupa EKV bila je jedna od onih kojima je sve u pjesmi bilo važno. Ponekad sladunjavi (“Ljubav”), svjesno i pomalo napadno alternativni, u njihove dobre namjere i talent nitko nije mogao sumnjati. U kataklizmi ranih devedesetih godina prošlog stolljeća nisu zatvorili oči, i nisu se uklopili u većinske sentimente zajednice u kojoj su obitavali. 1991. izdali su album “Dum dum”, koji je komentirao “crninu ratnog kaosa” i otpor “teledirigiranom nacionalnom jednoumlju”.

Ovaj album ne sadrži hitove po kojima je grupa i danas poznata, ali na njemu se nalazi njihova vjerojatno najbolja i dugoročno najvažnija pjesma, “Idemo”. U ovoj pjesmi, glazba, riječi i vokalna izvedba rijetko su ujednačeni i moćni. “Idemo” je jednostavan a ubojit anti-ratni krik, koji će sigurno nadživjeti instant pop kulturu.

Prilažemo dva linka, jer teško je odlučiti što zvuči bolje, originalna ili unplugged verzija.

Ona sanja da sam oprao ruke,

Da sam obrijan, da sam lep.

Toplo je na jastuku, u polusnu.

Miriše na doručak.

Prijatan glas iz druge sobe se javlja,

Kaže da je počelo.

Kaže da je počelo.

Idemo!

Nismo znali da je kocka bačena.

Nismo da je srušen most.

Reka blista ispod čizama,

čista voda, malo krvava.

Idemo!

Nismo znali da su sela spaljena.

Nismo znali da je vatra greh.

Naše ruke nisu vezane,

Naše ruke nisu bludnice.

Idemo!

Ona sanja da sam oprao ruke,

Da sam obrijan, da sam lep.

Toplo je na jastuku, u polusnu.

Miriše na doručak.

Prijatan glas iz druge sobe se javlja,

Kaže da je počelo,

Kaže da je počelo.

Počelo je! Idemo!

Digitalna demokracija

Povezane vijesti

Skice: Joe Strummer

Džo Stramer (Joe Strummer) je između 21. avgusta 1952. i 22. decembra 2002. godine, uspeo "stići" da bude radnik, muzičar, pevač i tekstopisac, glumac, društveno angažovana javna ličnost, neko ko je obeležio modernu urbanu kulturu, posebno britanskog/evropskog podneblja.

Nova studija: Odlazak na koncerte pozitivno utiče na zdravlje, produktivnost i kvalitet života

Foto: Nainoa Shizuru/Unsplash Novo istraživanje je potvrdilo kako je odlazak na koncerte ili učestvovanje u drugim kulturnim aktivnostima dobro za mentalno zdravlje. Osim toga, novim istraživanjem,...

Popular Articles