Foto: Oscar Keys/ Unsplash
Kada je svaka pjesma dospjela na listu hitova, svijet je prolazio kroz svoj dio turbulencija, bilo da je u pitanju zloupotreba moći u politici ili masivna promjena.
Najbolje rok himne obično potiču iz strasti. Iako je nekoliko pristojnih traka napisano kao posao vrhunskih tekstopisaca, pjesma se obično više povezuje sa publikom kada postoje pjevači koji vjeruju u ono što pjevaju. I dok ta strast obično dolazi iz emocija poput ljubavi i tuge, izvođači poput Rage Against the Machinea i The Beatlesa okrenuli su se aktuelnim događajima kao svojoj inspiraciji.
Kada je svaka pjesma dospjela na listu hitova, svijet je prolazio kroz svoj dio turbulencija, bilo da je u pitanju zloupotreba moći u politici ili masivna promjena. Umjesto da bespomoćno stoje sa strane, najvažniji umjetnici svog vremena odlučili su da izraze svoju zbunjenost, bilo da iskazuju podršku marginalizovanim grupama ili pokazuju srednji prst korumpiranima.
Umjesto strogo političkih događaja, nekoliko političkih traka bavi se bolom i nevoljama koje su došle sa politički motivisanim nasiljem. Od haosa i nereda u inostranstvu do prijetnje terorističkim napadima u modernom dobu, fanovi su vidjeli srca svojih omiljenih izvođača kako krvare dok su se molili za bolji svijet.
Svaka pjesma ima za cilj da bude jedinstven osvrt na to kakve su stvari bile u datom trenutku i da inspiriše ljude da preduzmu inicijativu u vezi sa onim što se dešava izvan njihovog svakodnevnog života, piše “Far Aut” magazin, a prenose Vijesti.me.
10. ‘The Lonesome Death of Hattie Carroll’ – Bob Dilan
Tokom prvog dijela 1960-ih, Bob Dilan je praktično zarađivao pišući političke pjesme. Dilanove pjesme su se više činile kao izvještavanje putem muzike, raspravljajući o problemima u savremenom pejzažu u pjesmama poput ‘The Times They Are A-Changin’ i ‘Blowin’ In the Wind’. Iako je Dilan mogao da slika širokim potezima, pjesma ‘The Lonesome Death of Hattie Carroll’ imala je konkretnu metu na umu.
Prateći tragove rasno motivisanog ubistva, Dilan priča priču o Hati Kerol, crnoj ženi koja je radila u baru i umrla nakon što je pretrpjela udarac u glavu od strane mušterije Vilijama Zanzingera. Iako je Zanzinger suočen sa pravnim postupkom zbog svojeg zločina, presuda je bila daleko manja nego što se očekivalo, izašavši uz kauciju i ne provodeći ni jedan dan u zatvoru za svoja užasno djelo.
Iako Dilan ne ostavlja ništa mašti u pjesmi, refren je glavni fokus, podsjećajući sve da sada nije vrijeme da plaču. Nepravde poput ove mogu se dogoditi samo kada javnost to prihvati, i protestujući protiv smrti ove nevine žene, Dilan zna da političari nikada neće zaboraviti priču o ženi koja je umrla za ništa. Život Hati Kerol možda je prekratko trajao, ali njeno sjećanje živi u Dilanovim besmrtnim riječima.
9. ‘BYOB’ – System of a Down
Kako su se približavale 2000-e godine, Amerika se pripremala za odlazak u rat. Nakon terorističkih napada 2001. godine, administracija Buša je počela sprovođenje planova za invaziju Iraka i Avganistana pod sumnjom u ciljani terorizam, što je bilo transparentno oslabljeno tokom kongresnih saslušanja. System of a Down nikada nisu izbjegavali politiku na albumima poput “Toxicity”, i nisu namjeravali prestati ni sa zemljom u haosu.
Predstavljajući rat kao distopijski košmar, otvaranje albuma benda “Mezmerize”, pesma ‘BYOB’, bila je teški metalni napad na čula, pri čemu je gitara Darona Malakiana praktično zvučala kao mitraljez tokom cijele pjesme. Iako je veći dio pjesme punog intenziteta, zastrašujući dio trake je najmirniji dio, kao da Serž Tenkian igra ulogu medijskog propagandiste, čineći ideju odlaska u rat zanimljivom i zabavnom.
Do trenutka kada pjesma dostigne svoj konačni prelom, Tenkian igra ulogu političkog radikala, vjerujući da se patriotizam može iskazati dolaskom na zabavu i podrškom ratu bez obzira na cenu. Neki političari su možda pokušavali uticati na javno mišljenje, ali tužna istina je da siromašni trpe najviše u toj jednačini.
8. ‘Ohio’ – Crosby, Stills, Nash and Young
Kada je pokrenut psihodelični pokret, političari su primijetili da se mladi počinju raspadati. Umjesto udobnih poslova koji su bili obećani narednoj generaciji, djeca su se okretala kontrakulturi, isprobavala halucinogene supstance i protestovala protiv rata u Vijetnamu, što nikako nije odgovaralo onima koji su u prvoj liniji započeli taj rat. Dok je miran protest bio prisutan širom SAD-a, Nil Jang nije štedio ni jedan udarac kada se druga strana odlučila za nasilje.
Tokom mirnog protesta na Univerzitetu “Kent State”, vlasti su usmjerile oružje prema demonstrantima, ostavljajući mnoge učesnike studente mrtve na suncu Ohaja. U želji da dokumentuje svoje iskustvo gledanja vijesti, najveći doprinos Nila Janga CSNY-u postala je pjesma ‘Ohio’, koja je oštro osudila bezdušne policajce koji su tog dana uzeli živote djece.
‘Ohio’ predstavlja pogled na ono što je tamna strana “flower powera” zaista bila. Dok je većina ljudi šetala okolo sa cvijećem u kosi, Jang se mogao samo sjetiti prizora muškaraca sa značkama koji su odlučili pucati prvopa kasnije postavljati pitanja.
7. ‘My City Of Ruins’ – Brus Springstin
Cio SAD se činio kao da je stao u jutro 11. septembra 2001. godine. Za samo nekoliko sati, dva aviona koja su udarila u Svjetski trgovinski centar u Njujorku ostavila su sve u šoku i zaljepljene za televizore dok su tugovali za onim nevinim građanima koji su izgubili živote. Iako su mnogi muzičari iz Njujorka pružili podršku, trebalo je da čovjek iz Džerzija napiše najdirljiviju pjesmu o tragediji.
Premijerno prikazana na televiziji samo nekoliko nedjelja nakon tragedije, Brus Springstin dočarava mračnu sliku onoga što je video u pjesmi ‘My City of Ruins’, popisujući živote izgubljene i šta napad poput ovog znači za ostatak svijeta. Dok bi većina reagovala ljutnjom, Springstin je zaista pogođen tragedijom, reagujući na milione ljudi koji nisu znali da se njihovi voljeni tog dana neće vratiti kući i osjećajući se bespomoćno.
Taj način razmišljanja biće temelj Springstinovog pisanja pjesama na njegovom sljedećem albumu “The Rising”, koji je detaljno opisivao mnoge različite priče povezane sa tragedijom, poput tužnih zvukova u pjesmi ‘You're Missing’ ili odavanje počasti onima koji su pokušali da pomognu na bilo koji način u pjesmi ‘Into the Fire’. Ne postoji način da se zaista oporavite od tragedije poput 11. septembra, ali Springstin je pokazao milionima kako da obrade svoju tugu.
6. ‘Sunday Bloody Sunday’ – U2
Pomisao da U2 koriste svoju muziku kako bi ostvarili promjene djeluje kao dugo zaboravljena uspomena ovih dana. Odlučili su da koristiti svoje tekstove da obradi najteže teme koje mogu, bilo da se traži značenje ljubavi na albumu “Achtung Baby” ili otkriva vjera na albumu “October”. Dok je Irska prolazila kroz jedan od svojih najmračnijih dana, Bono je znao da ne smije štedjeti ništa u pjesmi “Sunday Bloody Sunday”.
Zabilježavajući stravično nasilje koje se dogodilo 30. januara 1972. godine, veći dio tekstova djeluje kao da ih je mogao napisati bilo ko ko je gledao izvještavanje o događajima kod kuće. Bez obzira na to koliko se Bono trudio da izbriše slike mrtvih, krvoproliće je praktično urezano u njegov um.
Umjesto da sjedi i čeka, Bono koristi svoju platformu kao poziv na oružje, pozivajući milione koji su videli događaje da protestuju za svoje pravo da žive kako žele, bez obzira na to šta vlasti mogu misliti o njima. U2 su možda nekoliko puta prodali svoje duše velikim poslovnim interesima tokom godina, ali svaki put kad Bono pjeva “How long must we sing this song?”, uvijek se čini da to dolazi iz dubina njegovog slomljenog srca.
5. ‘War Pigs’ – Black Sabbath
Kako je rok napuštao šezdesete, isti problemi su se nastavili. Bez obzira koliko “flower power” možda dominirala kulturom, Vijetnamski rat je i dalje bjesnio preko okeana, sa milionima vojnika koji su se vraćali u lošem stanju i koji su gledali klanje koje nikada nije bilo namijenjeno ljudskim očima. Dok se Black Sabbath već nazivao zlokobnim bendom, “War Pigs” je bio upozorenje da je najveće zlo stvoreno od strane čovjeka.
Uz tromi bluz ritam, Ozi Ozburn pjeva tekstove o korumpiranim generalima koji vode siromašne vojnike u rat. Iako Ozburn osuđuje one na vlasti što tjeraju siromašne da vode njihove ratove, zna da takva korumpirana ideologija ima svoju cijenu.
Zamišljajući kako će svijet izgledati kada dođe dan suda, posljednji stihovi detaljno opisuju apokalipsu u kojoj svijet prestaje da se okreće i sveden je na tminu. “War Pigs” je razlog zbog kojeg ljudi treba da se suprotstave pohlepnim političarima koji žele samo da vide tijela kako gore.
4. ‘Zombie’ – The Cranberries
Za jednu cijelu generaciju ljudi, The Cranberries obično predstavljaju onaj bend uz koji je svaka majka bar jednom uživala, bilo da je puštala “Dreams” u automobilu ili plakala uz pjesmu “Linger”. Iako su The Cranberries stekli reputaciju jednih od vladara muzike za odrasle, “Zombie” je podsjetnik na to kako su zvučali kad su postali surovi.
Sjećajući se posljedica u njihovoj rodnoj Irskoj, Dolores O'Riordan drhti od bijesa tokom cijele pjesme, govoreći o besmislenom nasilju koje se dogodilo tokom početka napada bombama. Održavajući se uz naslov pjesme, O'Riordan vidi osobu koja bi mogla da izvede takvo odvratno ponašanje kao “besmisleni zombi”, osobu koja samo gleda da postigne neki svoj cilj, umjesto da razmišlja o uništenju koje se prouzrokuje svaki put kad jedna od bombi padne.
Instrumental prati O'Riordan tokom cijele pjesme, neprestano se naduvavajući intenzitetom prije nego što udari u refren. Čak i bez poznavanja stihova, slušanje pratnje pjesme daje slušaocu osjećaj nelagodnosti.
3. ‘American Idiot’ – Green Day
Pank rok je oduvjek bio osnovni žanr za protestne pjesme. Od prvih koraka Sex Pistolsa na sceni sa pjesmom ‘God Save the Queen’, do skoro bilo koje pjesme grupe The Clash, obično postoji određena meta u mislima prilikom prolaska kroz određene pank rok himne. Iako su svi bendovi zlatnog doba panka imali neku agendu na umu, Green Day je preuzeo ulogu sa čvrstim osuđivanjem rata u pjesmi ‘American Idiot’.
Kao visceralna reakcija na Iranski rat, Bili Džo Armstrong je napisao pjesmu ‘Idiot’ kao oštar kritički osvrt na one koji se predaju slijepom patriotizmu. Iako priznaje u pjesmi da bi ljudi bili kritikovani zbog neslaganja sa ratnom praksom, Armstrong sa ponosom tvrdi da nije dio “seljačke agende”, usmjeravajući prst direktno prema Džordžu Bušu zbog njegovog glupavog izbora za vođenje rata preko okeana.
S druge strane, Armstrong takođe želi da započne borbu protiv medija, koji uvijek pokušavaju da natjeraju američke građane da se podrede prikazivanju ratne propagande na televiziji, dok se istovremeno još tuguje za tragedijama poput 11. septembra. Svijet je bio na ivici doba informacija početkom 2000-ih, i Armstrong je stvorio čvrst podsjetnik da ne treba otpustiti svoje moralne ideale.
2. ‘Killing in the Name’ – Rage Against the Machine
Nema mnogo pjesama od benda Rage Against the Machine koje nemaju veze sa politikom na neki način. Mentalitet benda je bio da pruži glas onima koji su isključeni, tako da nije bilo šanse da napišu pjesme o seksu i drogama. Dok je Amerika sa užasom posmatrala nerede u Los Anđelesu početkom 1990-ih, Rage je imao drugačiji pogled na napad koji ih je inspirisao.
Kada su reagovali na presudu u slučaju Rodnija Kinga, stanovnici LA su bili bijesni kada su policajci optuženi za njegovo ubistvo su se izvukli bez pitanja. Umjesto da govori o presudi specifično, pjesma ‘Killing in the Name’ osvjetljava problem koji je Zek de la Roha dobro poznavao, posmatrajući rasizam u policijskim snagama. Iako možda nema čvrste potvrde, Roha je u pjesmi uvjeren da su policijski službenici bili članovi Ku Klux Klana, spremni da prebijaju crne muškarce kako bi ih pokorili zbog svojih rasističkih uvjerenja.
S obzirom na strahote koje su se odigrale u posljednjim godinama kao rezultat korumpiranih policajaca, “Rageove” riječi djeluju sada relevantnije nego ikad, posebno kada Roha eksplodira u bijesu prema kraju pjesme vrišteći “Je*i se, neću raditi ono što mi kažeš.” Rage su možda dobili mnogo kritika zbog previše političkog stava nakon protesta povodom slučaja Džordža Flojda, ali svako ko ih kritikuje što izražavaju svoje mišljenje nije dovoljno pažljivo slušao u to vrijeme.
1. ‘Revolution’ – The Beatles
Tokom prvog dijela svoje karijere, The Beatles su praktično odlučili da ne govore o politici. Budući da su bili jedan od najvećih bendova svih vremena, bilo bi razdvojeno među njihovim fanovima izražavanje njihovog mišljenja o kontroverznim pitanjima poput Pokreta za građanska prava ili Vijetnamskog rata. S obzirom na to da je njihov menadžer, Brajan Epstejn, preminuo, Džon Lenon više nije imao toleranciju.
Budući da je to bila prva otvoreno politička pjesma koju je bend stvorio, Lenon je zamislio ‘Revolution’ kao svoju konačnu izjavu o protestima u Americi. Iako postoje jasni znakovi da podržava suprotstavljanje korumpiranima, Lenon pruža uvid u ono za šta ljudi uopšte se bore, pitajući se kako će svijet izgledati nakon što sve bude spaljeno do temelja.
Snimajući je u nekoliko verzija na albumu “The White Album”, svaka interpretacija nudi svoj sopstveni pogled na ono što je Lenon vidio kao revoluciju. Iako je pjesma možda bila ispunjena šaljivom prirodom Bitlsa koju bi većina očekivala, Lenon se sve više približavao političkoj doktrini svoje solo karijere.