“Istina je ta da nema puta. Svi stižemo i odlazimo u istom vremenu.”
Autor: Impuls
8. januar. Dan kada se prije 70 godina rodio najveći od najvećih, umjetnik David Bowie. Istog datuma prošle godine objavio je svoj posljednji album „Blackstar“, kao oproštajni poklon svima nama jer je dva dana kasnije preminuo.
Prisjetimo se kako je pričao o ljubavi, umjetnosti, sebi….
“Ne znam gdje će me put dalje voditi, ali obećavam jedno – neće biti dosadno.”
“Uvijek me zaprepasti kada me ljudi shvataju ozbiljno. Čak ni ja samog sebe ne shvatam ozbiljno.”
“Napravio sam neke odlične albume. Moram biti iskren. Volim ih. Volim svoje stvari. Postanem bijesan kada čujem one stvari u kojima nisam dao sve od sebe.”
“Sve moje velike greške nastajale su kad sam se premišljao ili pokušavao da udovoljim publici. Moj rad je uvijek bolji kada sam vrlo sebičan u vezi s njim.”
“Neću da budem skroman. Samo je par izuzetaka ovog pravila – najveći broj muzičara sa kojima sam radio, uradili su svoje najbolje pjesme sa mnom.”
“Imam nekoga ko me voli zbog mene. I to STVARNO pomaže.”
“Najveća stvar koju ćete ikada naučiti je ta da volite, i da vas neko zauzvrat voli.”
“Izvucite najbolje iz svakog trenutka. Mi ne evoluiramo. Mi ne idemo nigdje. Mi smo samo vrsta koja zavisi od instinkta preživljavanja i tako gradimo moral, apsolutne i istine.”
“Morao sam, prije više godina, da se pomirim sa činjenicom da nisam naročito riječit kada bi trebalo da objasnim kako se osjećam. Ali muzika to radi umjesto mene. U akordima i melodijama, nalazi se sve što hoću da kažem. Riječi su samo pratnja.”
“Ja nisam prorok niti nevjerovatan čovjek, ja sam smrtnik sa potencijalom da budem superčovjek. Živim nekako.”
“Sutra pripada onima koji ga čuju kako stiže.”
“Istina je ta da nema puta. Svi stižemo i odlazimo u istom vremenu.”
“Okrenite se, i suočite se sa čudnim.”
Ipak, besmrtni ne mogu umrijeti.
David Bowie 1947 – ∞
Jelena Jevđenić/Impulsportal