Svoju revoluciju sam financirao sam, pokazao sam da mogu, izveo što je trebalo i – znao sam na vrijeme da odem. Što bi još trebalo? Ono, što sam ja napravio, nije nitko prije mene. Problemi, na koje sam nailazio, bili su vrlo korisni. Tako sam jedino i mogao da pobijedim. Jer, kako je čovjek pobijedio životinju? Tako što je mislio a slabiji misli i pobijedi.
“Prosto mi je neugodno, ja živim ovdje, nisam tu… Što ću sad zajebavat raju, ja sam s tim prostorima povezan još samo jezikom. Jebo te taj jezik, to je ostalo, ali će se izgubiti. Ma, ne da mi je neugodno, nego ne želim da ispadnem neki arbitar… ja sam tu čist i pred Bogom i pred ljudima… ja sam sve uradio i iskorišten sam… Ma, porazila me je ta glupost. Žena mi je rekla da je gledala Karadžića na televiziji i njemu su aplaudirali, možda ti isti koji su prije meni. Šta da sad ja radim, da mi se opet sutra aplaudira?! Ti isti ljudi? A ja sam svih tjerao na razmišljanje… Ma neću više, bilo pa prošlo, ionako je sve uzalud.” (septembar 1993.)
“To je tako, a ljudi su mislili “lud pa pusti ga da živi”. Ja sam rulji zaista svirao i svirao u mozak. Prvu Azru sam konačno složio 1975. godine. Svirali smo uglavnom balade, gdje se pazilo na slaganje vokala, ali sve je to bilo diletantski. Kad sam prvi put na sebe stavio električnu gitaru, pitao sam Paola, koji je već bio bubnjar, kako mi stoji, a on je rekao: “Kao sedlo na devi”.(1980.)
“Posao je posao,a ja uopće nisam u mogučnosti da radim posao. Da mi sada daju milijarde,ne mogu ih primiti. Šta će mi te milijarde. Meni treba krma,ne treba mi zlato. Drugim riječima, ništa ne diraj, samo majmuna nahrani.” (14.09.2009)
“Uvijek su mi govorili da ja moram, recimo, promovirati ploču, da se moram slikati, davati intervjue… Pa sam ih pitao: “Jeste li čitali Dostojevskog?” Vele “Jesmo”! “A jeste li ga kad vidjeli?” (Nin, 1991.)
Svoju revoluciju sam financirao sam, pokazao sam da mogu, izveo što je trebalo i – znao sam na vrijeme da odem. Što bi još trebalo? Ono, što sam ja napravio, nije nitko prije mene. Problemi, na koje sam nailazio, bili su vrlo korisni. Tako sam jedino i mogao da pobijedim. Jer, kako je čovjek pobijedio životinju? Tako što je mislio a slabiji misli i pobijedi.(Ćao, 1990.)
“Ja sam rođen u zemlji koje više nema, a ona se zvala Jugoslavija. Jugoslavenski pasoš mi je istekao i ne želim ni jedan drugi! (U intervjuu Alki Vuici, objavio Nacional 14. 11. 2005.)”
“Događa mi se da me neko pita je li moralno da uzmem te novce. Mislim se, a je li normalno da se jede, da se pije, da se sere, da se piša. Ja sam kao i svi ostali. Meni novci ne trebaju, ali mi onda napravi taj komunizam da mogu mirno da radim svoj posao. (U intervjuu za Vreme, 24. oktobar 1998.)”
“A ljudi uvijek nešto očekuju, ili Godoa, ili Isusa Krista, ili Nostradamusa, ne bi li zaboravili užasnu svakodnevicu koja je odvratna… A mi ne znamo odakle smo, ne znamo kuda idemo, i ne znamo čemu služimo zapravo! (U intervjuu za Vreme, 24. oktobar 1998.)”
“Mi smo bili avangarda, jer smo imali bunt. Ko nema razloga za bunt nema razloga da živi. (U intervjuu za Ćao, mart/april 1990.)”
“Najveća je katastrofa cijeli život. Nema veze što čovjek radi, život je uvijek katastrofa. (U intervjuu za Večernji list, 08. novembar 2002.) “
https://www.youtube.com/watch?v=vVOUrPyNfh8
Iz pjesama:
Kosa mi se diže na glavi i strašno me ljuti kad vidim da idioti postaju cijenjeni ljudi. (Uvijek ista priča)
Dug je put do viječnosti i mi ga prelazimo šutke i u miru. (Teško vrijeme)
Ako želiš da saznas, pristani na sve. Ako želiš da mijenjaš ljude, ne odmeći se. (Filigranski pločnici)
I rijeka nije bila rijeka u samom početku, i nije nužno da ne bude ponornica do kraja. (Kad fazani lete)
Riječi su isto kao i gomila ljudi, nije nužno znati za sve. Odaberi za sebe samo one prave. (2:30)
Umjetnost te čini jačom nego što pretpostavljaš. (Kao i jučer)
Idemo skupa, ali samo dok nismo prisiljeni biti zajedno. (Čežnja)
Koliko pokradenih misli iza kojih ne stoji ništa osim mržnje sujete vlasti. (Kad fazani lete)
Impulsportal