Amira Medunjanin, svjetski priznata umjetnica koja se proslavila izvođenjima sevdalinki i tradicionalnih pjesama s naših prostora, objavila je osmi studijski album Homeland, proslavivši njime dvadeset godina svog muzičkog rada.
Piše:
Digitalno izdanje je djelo kuće Universal, dok CD i ploču objavljuje producentska kuća Long Play.
Homeland je nedavno najavljen singlom i spotom Alma, koji je izazvao nepodijeljeno oduševljenje publike. Medunjanin kaže kako su na albumu sve nove pjesme, ističući kuriozitet da je za Almu snimila svoj prvi pravi videospot u karijeri. Bila je protivnik spotova, ali ističe kako joj je drago da ga je uradila.
Kako dalje ističe, Homeland je presjek svega što je do sada radila, ali na novi način. Ne radi se o stihovima koje je već neko izgovarao i ispjevavao prije, već su pjesme namjenski rađene baš za ovu priču.
Kombinacija različitih žanrova
Album Homeland je snimljen u oktobru prošle godine. Trebao je biti ranije objavljen, ali sticajem okolnosti izlazi nakon godinu dana. S obzirom da je njen prvi album snimljen 2003. godine, namjera je bila da se obilježi tih dvadeset godina, a da ne ostane sve na jubilarnim koncertnim nastupima ili slučajno nekim nepotrebnim kompilacijama.
Sa druge strane, od albuma Ascending je prošlo šest godina i osjećala je potrebu da snimi nekoliko pjesama. Na Homelandu se nalazi sedam novih pjesama i jedna pjesma koja je izdata na albumu Damar 2016. godine, što je već uhodana praksa na Amirinim albumima, da svaki novi album sadrži jednu pjesmu sa prethodnog, ali u potpuno drugačijem aranžmanu.
A sve pjesme su, na neki način, povezane sa prethodnim studijskim albumima.
O svojoj emociji prema novom albumu Amira nam prenosi kako osjeti u tim pjesmama sličnu atmosferu i energiju kao i emocije koje su bile prisutne u studiju i prilikom izvođenja pred publikom. Posebno će biti interesantno kada budu krenuli promotivni koncerti i kada ljudi poslušaju pjesme uživo. I kao i do sada, novi album je potpuno drugačiji od prethodnih, kombinira različite muzičke žanrove, ali sve bi trebalo biti samo u službi muzike, poruka i emocija koje pjesme nose.
Na albumu su učestvovali muzičari sa kojima Amira sarađujem u posljednje vrijeme, Antonio Vrbički na harmonici, Leopold Stašić na violini, Mario Rašić na bas gitari i dugogodišnji saradnik Bojan Zulfikarpašić na klaviru.
Amira Medunjanin svih ovih dvadeset godina na muzičkoj sceni, promovišući bosansko-hercegovačku tradicionalnu pjesmu sevdalinku, svojom interpretacijom povezuje rasute ljudske priče sa prostora Balkana u jednu domovinu koju je ovog puta nazvala Homeland.
‘Homeland’ kao domovina
O tome koja poruka stoji iza Homelanda, njenog novog albuma Amira nam kaže kako se život promijenio u posljednjih dvadeset godina, i to drastično.
”Nekako smo svi uletjeli u novo doba, a da nismo ni stali, pa razmislili o svemu, a mislim da nismo ni mogli biti u potpunosti svjesni toga. I dešava nam se da prihvatamo sve sa automatizmom kako bismo išli u korak sa svijetom. A svijet je sve brži. I taman kad mislimo da smo stigli, shvatimo da kasnimo. I onda opet sve ponovno. Znači, nikad kraja. A ja, posljednjih dvadeset godina živim u koferima. Znači, potpuno drugačiji život od svih prethodnih života. I da, zaista sretna sam što mogu u potpunosti se posvetiti muzici i baš je to bio prevladajući motiv kada sam krenula sa pripremama za novi nosač zvuka”, priča.
Amira kaže kako je “njen život muzika, a muzika je njena domovina, kada je na pozornici, to je za nju zaista apsolutna sreća i ništa se ne može mjeriti s tim”.
Amira poručuje kako je Homeland zapravo njena domovina.
Istaknuti književnik Miljenko Jergović za Amirin novi album kaže kako u jednoj pjesmi Homelanda bivaju spomenuti kandilj i kandilo, dva svjetla iste candele, iste svijeće, koja obično svijetle samo jednima, ali ne i drugima, te dodaje kako “Amira kad pjeva, to je združivanje prirodno i nenametljivo. Jergović dodaje kako u njemu nema političkog programa ni logike društvenog života, samo logika pjesme, u kojoj njen glas određuje mjeru svijeta, glas određuje istinu i onda to zvuči utješno tužno”.
Retrospektiva Amirinih albuma
Prisjećamo se Amirinin dosadašnjih radova i njene muzičke karijere. Nakon što je 2003. godine gostovala na albumu A Secret Gate, Mostar Sevdah Reuniona, 2005. godine snima svoj debitantski album Rosa u izdanju Snail Records. Album dobija sjajne kritike u Velikoj Britaniji i širom Evrope, pojavljujući se i među kandidatima izbora za “album godine”.
U aprilu 2009. godine Amira objavljuje album Live, u izdanju Gramofona. Album sadrži snimke sa njenog koncerta u Bosanskom kulturnom centru Sarajevo tokom Jazz Festa Sarajevo 2008. godine.
Iste godine pravi još jedan korak naprijed, objavljivanjem već snimljenog studijskog albuma Zumra, koji je pripremila u saradnji sa međunarodno priznatom harmonikašicom Merimom Ključo. Album predstavlja inovativni pristup muzičkoj tradiciji Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije, spajajući primijenjenu harmoniku sa aranžmanima tradicionalnih melodija, stihova i stila vokalne izvedbe.
Na studijskom albumu Amulette iz 2010. Amira je pronašla muzičku srodnu dušu u Bojanu Zulfikarpašiću koji osjeća svu njenu tugu i radost i savršeno to dopunjuje na svom klaviru, uvijek poštujući tišinu koja se nadvila iznad njene muzike.
Album Silk and Stone iz 2013. godine donosi riznicu pisama koje su pisale žene iz svih varijanti naših jezika. Geografski, ove pjesme nisu sve dio sevdaha, ili barem nisu dio kanona žanra, ali rukopis je isti, dolazi iz iste vrste tišine koja pjesmu svake žene čini sevdahom.
Nakon ovoga slijede albumi Ascending iz 2014, zatim Damar iz 2015. i posljednji For Him and Her iz 2020. godine koji su svaki na svoj način ostavili neizbrisiv trag u njenoj karijeri, ali i muzičkoj baštini naših prostora.
Amira muzikom gradi mostove
Amira svojom muzikom gradi mostove, stvarne i virtualne, mostove čiji je gradivni materijal duh umjetnosti i kulture. O toj ulozi Amira nam kaže kako na početku svoje karijere, od 2003. kada je krenula novim putem i ostavila prethodni život iza sebe, ništa nije očekivala. Pokušavala je da ljudima u svijetu, koliko je iskreno mogla, predstavi ljepotu i snagu naše tradicionalne muzike.
Na svojim nastupima u mjestima, gradovima i državama u kojima prije nije nastupala, a kojih je bilo na stotine, uvijek joj je bilo interesantno čuti od ljudi koji dođu na koncerte njihova prva mišljenja o našoj tradicionalnoj muzici, osjetiti njihove emocije i biti u mogućnosti popričati s njima i dati im više informacija o nama samima.
Amira dodaje kako je uvijek vladalo veliko interesovanje njene publike za njenu domovinu, njenu historiju, geografiju, muziku i kulturu.
“Mnogi nisu bili sigurni gdje se nalazi Bosna i Hercegovina, mada su mnogi čuli za Sarajevo. Veoma ih interesuje i naš način života i, naravno, još kada shvate koliko je kod nas priroda lijepa i kako su ljudi dobri i kako se dobro jede, e onda možemo pričati do sutra”, priča Amira.
O poznanstvima i prijateljstvima sa svojom publikom Amira kaže kako se osjeća najljepše kada je ljudi koje je upoznala na koncertima nazovu telefonom ili je kontaktiraju putem društvenih mreža i kažu da su upravo stigli u Sarajevo i izraze želju da je vide.
Amira to vidi kao najveći dar za svih ovih dvadeset godina, dodajući kako ne vidi šta čovjeku treba više u životu.
Autorica Alma Abdagić o pjesmi ‘Alma’
Autorica pjesme Alma Abdagić nam otkriva kako se pjesma izvorno nije zvala Alma. Nastala je prije nekoliko godina, tako što je najprije dobila tekst, a onda je jedno jutro taj tekst sasvim prirodno i brzo dobio svoju melodiju. Pjesmu je otpjevala i podijelila na Facebooku svojim prijateljima, čime je ona odmah progovorila i pronašla svoju publku.
Alma nam otkriva kako ona u pjesmi “pjeva o svim ženama koje u ratovima gube svoje partnere, sinove, braću, očeve, ženama koje žive te svoje poluživote, iščekujući svoje dječake i muškarce koji se ne vraćaju zarad nekih ideologija, koje su ženama nametnute i uvijek besmislene, jer nema te ideologije koja može biti veća od njihovog nokta na malom prstu, a kamoli života”. Pjesma govori o Alminom ličnom iskustvu, da bi ona nastala, očito se morao dogoditi naš lični rat, naša lična tragedija, ratovi koji i danas traju.
O saradnji sa Amirom
Pričajući nam o saradnji sa Amirom, Alma kaže kako Amira nije samo otpjevala pjesmu, ona se predala ovoj pjesmi, dajući joj sve što je imala, pa i više od toga. Njih dvije su se srele negdje na pola puta jednog ženskog zadatka, jedne misije da se govori o ljubavi i praštanju. Prijeko je potrebno da se baš u današnjem vremenu o tome govori, pjeva i piše, jer pjesma donosi lijek, zacjeljuje rane i ljudima vraća ljudskost i nadu, kaže Alma.
O današnjem stanju otuđenosti društva, koja je i bila inspiracija za ovu pjesmu, Alma nam kaže kako “danas svjedočimo jednoj sklonjenosti, jednoj tišini, masovnom stradanju, maltretiranju” te dodaje kako je “duša svake žene otvorena za ljubav, svako dijete je njeno djete, svaki brat je njen brat, svaka majka koja pod nekim šatorom u izbjeglištvu plače i oplakuje svoj dom, oplakuje svoje rođake, svoje sinove, svoju braću je naša majka”.
Autorica se nada da će se, ipak, dogoditi još jedna revolucija, i da će to biti ženska revolucija protiv patrijarhalne matrice koja nas zapravo sve troši sa jedne i sa druge strane, muškarce pretvara u vojnike bojovnike, pretvara ih u snažne dečke koji moraju kriti suze, napuštati svoje domove, oblačiti ružne zelene uniforme, spavati u rovovima, zaboravljati na civilizaciju, zarad čega, zarad koga. Za kraj, Alma poručuje kako svi zajedno “moramo izaći iz zamke konzumerizma, okrenuti se jedni drugima i početi se malo javnije i glasnije voljeti”.