Foto: Sanja Vrzić
Rođena na području opštine Srebrenica, danas živi i radi u Tuzli. Preživjela je ratno silovanje, izbjeglištvo, nasilje u porodici. Obrazovala se, zaposlila i postala aktivistkinja za prava žrtava seksualnog nasilja u ratu.
Edina Karić je početkom rata kao petnaestogodišnjakinja zajedno s ocem zarobljena i smještena u rudnik Sase. Oca su poslali po nekom zadatku i zaprijetili mu da će mu ubiti kćerku ako se ne vrati. Kako se otac nije vratio, Edinu su poveli na strijeljanje. Nakon što je izbjegla strijeljanje, Edina je višestruko silovana i mučena. Poslije toga je odvode u izbjeglički centar Loznica. Edina se tu zbližava s jednim mladićem i postaje njegova žena. Nakon toga odlazi u Suboticu, a iz Subotice u Mađarsku. Početkom 1993. vraća se u Tuzlu, a krajem te godine rađa sina. Nastavlja živjeti s mužem i 1995. godine rađa drugog sina. Godine 1996. se razvodi jer ju je muž zlostavljao i maltretirao. Nakon razvoda Edina, samohrana majka dječaka od tri godine i sedam mjeseci, upisuje srednju školu. Školujući se uporedo sa svojom djecom, Edina pokušava osigurati sebi i svojoj porodici sredstva za egzistenciju. U Centru za srce u Tuzli radi od 2008. godine. U međuvremenu je uspjela školovati dvojicu sinova s kojima živi u zajedničkom domaćinstvu.
Edina Karić, djevojčica koja je žrtva ratnog silovanja, pridružuje se ženskoj mirovnoj grupi „Žene u crnom“ 2010. godine i nakon petogodišnjeg rada učestvuje u Sarajevu na Ženskom sudu kao svjedokinja. Edina je danas žena koja se hrabro bori sa svakidašnjim životnim problemima i s teretom koji nosi čitav život – žena čija snaga može biti inspiracija u svim izazovima koji su pred nama.
„Najbolje što možete uraditi za sebe jeste da ne šutite, da se ne zatvarate u sebe, da više pričate, da pričate što više o svojim problemima… Ni same nismo svjesne koliko snage imamo da se borimo.“
FRAGMENT PROŠLOSTI
„Ja nemam predmet koji me podsjeća ili veže za moju prošlost. Nemam ništa iz prošlosti, ništa nisam uspjela sačuvati. Ni slike… Jer to je sve ostalo u tim momentima i u tim vremenima. Sada imam jedan mali globus kojim želim reći i pokazati šta zamišljam… Želim započeti novi život u nekoj zemlji koja će me više shvatiti i razumjeti. Želim započeti novi život.”
Cijelu izložbu „Mir sa ženskim licem“ možete pogledati na ovom linku.