Kad imate djecu idiote

Moj stari je bio RTV mehaničar. Imao je svoju radnju u pasažu OZ-a. Malo starije Sarajlije sigurno se sjećaju Lisčeve fotografske radnje (kasnije je to bio kafić, ali ne na istom mjestu gdje i radnja), e pored je bio krojač čika Sajto i RTV servis od mog starog.

Piše: Mirjana Tešanović

Ima jedna poslovica koja kaže "u obučara šuplje cipele", tako je i u mog starog vazda bilo nešto šuplje sa strujom. Neko vrijeme, duže vrijeme, nikako mu se nije dalo da popravi svjetlo u WC-u. Stara je povazdan nešto o tom zvocala a bratu i meni baš i nije smetalo. Nekada je u tim prostorijama bio prozor pa je bilo dnevnog svjetla a noću je znala mjesečina da obasja cijelo kupatilo, onako pravo romantično.

Jednog dana brat je pronašao u kanti za smeće ruku od onih lutki iz izloga. Bila je to cijela ruka izvaljena iz ramena, baš kao prava. Kad je donio kući staroj je priredio scenu od koje se mjesec dana oporavljala, ali to nije bilo ništa u odnosu na ono što će se dogoditi.

Bilo je to vrijeme kada nam je buduća snaha počela tek onako sramežljivo da dolazi kući. Jedno veče se tako tiho i pognute glave isfurala iz bratove sobe, profurala pored dnevne gdje smo sjedjeli stari, stara i ja i gledali TV, ufurala u WC i naravno, uredno se zaključala. Skontala je da nema svjetla ali iako je bila noć dovoljno se vidjelo da na brzinu obavi šta je trebalo.

U jednom trenutku iz WC-a prolomio se krik kakav ni Hičkok ne bi mogao da smisli, tako jeziv da je stari u letu sa fotelje izvalio vrata iz zida i sa štokom, a to su bili oni debeli štokovi iz ´28.

Dofurale smo se i ja i stara, i tek kada smo upalile svjeto u hodniku skontale smo šta se desilo. Jadna snaha, u totalnom šoku, sjedila je i dalje na WC šolji a iznad nje je na onom lancu koji se vuče da pokrene vodu iz vodokotliča visila zavezana ona ruka od lutke iz izloga.

Mogu samo zamisliti kako je to izgledalo, ono popiškiš se u romantičnom mraku, kreneš da povučeš vodu, naravno ne okrećeš se jer onaj visuljak visi na lancu taman da ga poduhvatiš, kad ono uhvatiš za "nečiju hladnu ruku".

Brat se pojavio posljednji i naravno trgao se od smijeha.

Stara nas je prvo sve rastjerala, dovela jadnu curu u red i poslala kući.

Naredila je starom da iste sekunde sredi taj prekidač i namjesti vrata i sa štokom.

Bratu je rekla da je još od trenutka kad ga je rodila skontala da je idiot al' eto k'o i svaka majka nema izbora nego da ga na neki poseban način voli. Vidjevši čudan sjaj u mojim očima i krajičke usana kako se osmjehuju rekla da sam isti idiot ko i brat i još je dodala da od muškarca koji je razvalio već treći sto udarajući nogom u njih dok gleda utakmice, bolju djecu nije ni zaslužila.

Snaha dugo, dugo, bratu nije rekla ništa.

Impulsportal