Saramago je za života smatran najvećim živim portugalskim i jednim od najuticajnijih evropskih pisaca današnjice.
Žoze Saramago je rođen 16. novembra 1922. godine u Portugaliji, u siromašnoj seljačkoj porodici, umro je 18. juna 2010. godine u Španiji.
Pošto kod kuće nisam imao knjiga (sopstvene knjige, koje sam sâm kupio, od para koje sam pozajmio od prijatelja, stekao sam tek u svojoj 19. godini), udžbenik portugalskog jezika, sa svojim antologijskim karakterom, otvorio mi je vrata književnog stvaralaštva“ (Autobiografija).
Radio je kao automehaničar, referent u Zavodu za socijalno osiguranje, novinar, prevodilac, književni kritičar, kolumnista i urednik u više portugalskih dnevnih listova.
“Sve spletke i zavjere ovoga svijeta neće se pokazati kao trajne i transcedentne”
Saramago je za života smatran najvećim živim portugalskim i jednim od najuticajnijih evropskih pisaca današnjice.
Njegova djela prevedena su na preko trideset jezika. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1998. godine za roman “Sedam Sunaca i Sedam Mjesečina”.
“Ja mislim da smo svi mi slijepi; slijepci koji mogu da vide, ali iz nekog razloga ne vide”.
– Kakav je ovo svijet gdje čovjek može i mašine poslati na Mars, a ne može učiniti ništa da zaustavi ubijanje drugih ljudi?!
“Nije teško živjeti sa drugima, teško ih je razumjeti”.
“Postoji mnogo razloga da ne trpimo svijet ovakav kakav jeste”
“Ljudski vokabular još uvijek nije u stanju, a vjerovatno nikada neće ni biti, da sazna, prepozna i komunicira sa svime što čovjek može da doživi i osjeti”.
“Sve spletke i zavjere ovoga svijeta neće se pokazati kao trajne i transcedentne”.
“Sve što je autentično, istinsko, pojaviće se u obliku poklona. Pa makar nam izgledalo i slučajno”.
“Postoji mnogo razloga da ne trpimo svijet ovakav kakav jeste”.
“Mnogi ljudi prožive cijele svoje živote čitajući, ali nikada ne tragajući za smislom iza napisanih riječi, oni ne shvataju da su riječi u stvari samo kamenje postavljeno da bismo prešli preko brze rijeke, a razlog zbog čega je to kamenje tamo, taj je da možemo da se dočepamo druge obale… druga obala je ono što je bitno”.
“Riječi nisu date čovjeku da bi prikrile misli”.
“Ja nisam loš čovjek. Ja samo vrijeđam jezikom”.
(Vijesti.me)