Ponedjeljak, 29 Decembra, 2025

Zabranjene, ali ne i zaboravljene: Knjige koje su preživjele cenzuru

Naslovnica knjige

Kroz istoriju, najmoćnije ideje često su bile i najopasnije, a njihovi autori su rizikovali sve kako bi ih podijelili sa svijetom.

Upravo zato Večernji.hr donosi priče o pet književnih klasika koji su se suočili sa cenzurom i zabranama, a koji su, uprkos svemu, preživjeli i postali neizostavan dio svjetske kulture.

Istorija književnosti ujedno je i istorija cenzure. Od drevnih vremena — kada su se nepoželjni tekstovi uništavali kako bi se održala politička stabilnost, preko srednjovjekovne Crkve i njenog spiska zabranjenih knjiga, pa sve do totalitarnih režima 20. vijeka, koji su u književnosti vidjeli prijetnju zvaničnoj ideologiji — vlasti su oduvijek nastojale da kontrolišu pisanu riječ.

Pokušaji gušenja ideja, međutim, često su imali suprotan efekat. Status zabranjenog djela budio je radoznalost i davao mu auru misterije, pretvarajući ga u simbol otpora. Upravo su takve kontroverzne knjige opstale zahvaljujući hrabrim izdavačima i čitaocima, postavši s vremenom ne samo prihvaćene već i slavljene kao temelji modernog kritičkog mišljenja.

Rijetko koje djelo tako uverljivo prikazuje opasnosti cenzure kao distopijski roman „1984“ Džordža Orvela. Objavljen 1949. godine, ovaj roman postao je trn u oku i komunističkim i antikomunističkim režimima zbog svoje bespoštedne kritike totalitarizma, masovnog nadzora i gušenja slobodne misli.

Čak je i sam Staljin u njemu prepoznao alegoriju sopstvene vladavine i zabranio ga u Sovjetskom Savezu. Orvelova vizija svijeta u kojem Veliki Brat sve posmatra, a Misaona policija kažnjava i samu pomisao na pobunu, postala je jezivo proročanstvo, dok su pojmovi poput „dvomisli“ i „novogovora“ ušli u svakodnevni rječnik kao upozorenje na opasnosti propagande i manipulacije istinom, čineći „1984“ relevantnijom nego ikad u današnjem digitalnom dobu.

Dok je Orvel kritikovao sistem, drugi autori izazivali su skandale zadirući u moralne tabue društva. Vladimir Nabokov je svojom „Lolitom“, objavljenom 1955. godine, šokirao svijet. Priča o opsesiji sredovječnog muškarca dvanaestogodišnjom djevojčicom odmah je proglašena pornografskom i zabranjena u Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i drugim zemljama, ali se iza provokativne teme krilo književno remek-djelo.

Nabokovljeva majstorska upotreba jezika, kompleksna narativna struktura i dubinska psihološka analiza opsesije i samoobmane obezbjedile su „Loliti“ mjesto među najznačajnijim romanima 20. vijeka.

Sličnu moralnu paniku, iako iz drugačijih razloga, izazvao je i Dž. D. Selindžer romanom „Lovac u žitu“. Njegov protagonist Holden Kolfild, cinični i otuđeni tinejdžer, postao je glas generacije, ali su njegova pobuna, psovke i otvoreni razgovori o seksualnosti doveli do toga da knjiga decenijama bude jedna od najčešće zabranjivanih u američkim školama.

Rasne tenzije i društvena nepravda takođe su bile čest povod za cenzuru, a najbolji primjer za to je roman „Ubiti pticu rugalicu“ Harper Li. Objavljen 1960. godine, u jeku borbe za građanska prava u Sjedinjenim Američkim Državama, ovaj roman donosi priču o rasizmu i predrasudama na američkom Jugu, viđenu očima djeteta.

Iako je odmah po objavljivanju osvojio Pulicerovu nagradu i postao omiljen među čitaocima, roman se našao na meti cenzora zbog tema silovanja, rasne nejednakosti i upotrebe pogrdnog jezika. Mnoge školske uprave uklonile su ga sa spiska lektire, smatrajući ga neprimjerenim za mlade čitaoce.

Uprkos tome, lik Atikusa Finča, advokata koji brani nepravedno optuženog crnca, postao je univerzalni simbol moralne hrabrosti, a knjiga ostaje jedno od najvažnijih djela koja podučavaju empatiji i osudi predrasuda.

Ponekad, međutim, knjiga nije bila zabranjivana samo zbog svoje teme već i zbog načina na koji je napisana. Tako je, na primjer, „Uliks“ Džejmsa Džojsa, objavljen 1922. godine, bio toliko radikalan po formi i sadržaju da je odmah zabranjen u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji zbog „opscenosti“.

Njegovi eksplicitni opisi i eksperimentalna tehnika toka svijesti, koja je čitaoce vodila neposredno u misli likova bez ikakvog filtera, smatrani su razvratnim. Sudski procesi trajali su godinama, ali je Džojsovo djelo na kraju oslobođeno svih optužbi.

Danas se „Uliks“ smatra jednim od najvažnijih djela modernizma — spomenikom književne inovacije koji je zauvjek pomjerio granice pisanja i dokazao da se najveće umjetničke revolucije često rađaju upravo iz prkosa prema nametnutim pravilima.

Danas.rs

Povezane vijesti

NAKON ČITANJA: „Voli me više od svega na svijetu“ Mire Furlan – O ženi koja je životom ispisala svoju najbolju ulogu

Foto: Nalovna knjige u izdanju kuće Fraktura U autobiografiji Mira Furlan „Voli me više od svega na svijetu“ na više od šest stotina stranica glumica...

Promocija zbirke pjesama Driblanje živaca Anesa Oručevića u OKC Abrašević

  Promocija zbirke pjesama Driblanje živaca autora Anesa Oručevića održat će se u OKC Abrašević osmog decembra s početkom u 18:34 sati. Grebanje života krvavim hazarderskim...

Popular Articles