Današnji je čovjek na putu da sasvim zaboravi osjećati.
Ljudi se plaše, strahovito plaše osjećanja. Njima su rekli da je osjećanje jedna zastarjela stvar, stvar koja pripada jednom minulom naivnom vremenu — i oni su odmah prestali osjećati. Sposobnost osjećanja jedna je zanemarena ljudska sposobnost. Današnji je čovjek na putu da sasvim zaboravi osjećati. Pri susretu i s nekim krupnijim primjercima ljudske vrste desi se da ostajemo zgranuti nad kržljavošću, nad upravo neandertalskom nerazvijenošću njihovih osjećanja. I biva nam nepojmljiv taj tragički nesrazmjer u njihovoj ličnosti. Gledamo ih s grozom kao prirodne nakaze, kao nemani. Кao ljudoždere. Zar iz zvijeri preći ravno u robota, preskočivši međustepen čovjek? Sposobnost za velike osjećaje među ljudima još je ređa od sposobnosti za bilo što drugo veliko. Mali osjećaji ne znače manju količinu velikih ocjećaja. Sićušna ljubav nije umanjena slika velike ljubavi, mala patnja nije minijatura prometejske patnje. To su duboko i suštinski različite stvari. Veliki je osjećaj jedna čest vasione u našoj grudi. Ne valja se prepadati nagonskog neprijateljstva i tuđosti koje veliki osjećaji pobuđuju prema nama u srcima sitnih ljudi. Veliki su osjećaji jedan oblik borbe protiv smrti, krhki mostovi između konačnog i beskonačnoga što presvođuju bezdane mraka. Кo je mogao izmisliti tu vulgarnu glupost da su veliki osjećaji prćija datih historijskih doba i da s prelaskom tih doba i oni prelaze i iščezavaju? Ljudi su samo prenebregnuli moć osjećaja, ljudi su samo pustili da u njima zakržlja sposobnost osjećanja. Zato će se morati što prije pristupiti njihovoj obnovi. Treba da ljudi ponovo nauče osjećati, osjećati zalažući u to čitavo svoje biće.
Vladan Desnica, Proljeća Ivana Galeba