Photo credit: UNICEF / Al-Issa
a viđao sam djecu što su odrastala po skloništima, po podrumima, po prihvatilištima Crvenog Krsta, po javnim kuhinjama, uz samu liniju fronta
FIZIKA PROLAZNOSTI
Najbolji izdanci moje generacije umiru,
mnogo prije nego što im je vrijeme za umiranje,
umiru po svojim napuštenim straćarama,
u svojim vilama, u svojim dvorcima,
po hotelskim sobama – baš kao Morison,
umiru od overdoza, od melanholije, od tuge,
od nostalgije, od samoće, od raka,
od metka, od užeta, od side,
od primitivizma, od neonacizma, od gluposti,
od prošlosti, od sadašnjosti
viđam svoje stare drugove povremeno,
bivše čiraše, bivše alkoholičare, besposličare,
tezgare, šljakaju za minimalac, rintaju u ritama,
bježe odavde, odlaze, vraćaju se, bivši drugovi,
na starim fotkama iz djetinstva
oči im sijaju nevinim sjajem,
na starim fotkama bulje u sunce i žmirkaju
i viđam neku novu djecu što su nam preotela igrališta
bezobrazno sjede na klupama
na kojima su još urezana naša imena
i gledaju nas s prezirom
smatrajući svoju mladost nedostižnom
a viđao sam djecu što su odrastala po skloništima,
po podrumima, po prihvatilištima Crvenog Krsta,
po javnim kuhinjama, uz samu liniju fronta,
skupljali čahure od metaka i ispaljene „zolje“
isto kao što su nekad skupljali sličice fudbalera
i stripove o Zagoru i Dilan Dogu.