Čovjek koji ulazi u borbu sa svijetom u interesu vlastite samovolje nije tako opasan kao uljudna, podla i staložena prosječnost, nepovjerljivo srednjostrujaštvo te kukavička i lijena sebičnost
Izvor fotografije: Apstraktna umjetnost, N. Harvey
O lijenosti za dobro
Pravi razlog za najviše ljudskih nesreća i bijedu, za beznadne, sramotne i zloslutne ljudske situacije najčešće i nije zloba ljudi, već jednostavno mlitavost. Ona izvjesna „lijenost za dobro“ o kojoj govori Biblija. Ubojica je prilično rijedak ljudski fenomen. Za ubojstvo je već potrebna snaga, osobnost, mašta i snažni afekti. Od ubojica se može i obraniti. Češći i onaj od kojega se ne može obraniti, koji dovodi do bijede i izaziva milijune ljudskih tragedija, jest mlitav i lijen čovjek koji okreće glavu kad vidi neku podlost ili nepravdu, ne podiže telefonsku slušalicu ni kada bi tim upozorenjem mogao pomoći, oprezno obilazi oko ljudske bijede i bez riječi se udaljava od nje, iako bi bez osobite žrtve i napora mogao čovjeku vratiti volju za životom ili pomoći nekom jadniku. Čovjek koji ulazi u borbu sa svijetom u interesu vlastite samovolje nije tako opasan kao uljudna, podla i staložena prosječnost, nepovjerljivo srednjostrujaštvo te kukavička i lijena sebičnost. To je glavni grijeh. Takva vrsta ljudi čini svijet onakvim kakav jest i njoj možemo zahvaliti, ako se posjedujući ta iskustva, u trenutku svoje smrti bez osobitog žaljenja opraštamo od ljudskog svijeta.
O onima koji stalno pričaju da bi bili zapaženi
U društvu trebamo paziti na one ljude koji nikad ne govore osobama koje sjede pokraj njih za stolom, nego uvijek cijelom društvu, žele da svi nazočni čuju svaku njihovu riječ, škrto paze na to da se ni jedna njihova riječ ne otkotrlja ispod stola, neprestano pričaju pričice te drže predavanja za dokazivanje vlastite izuzetnosti i očaravanje društva. Takvi su ljudi omiljeni i rado pozivani u društvo, jer zaokupljuju svijest nazočnih, okupljenima pružaju zanimljivosti, a ponekad i dobro raspoloženje. No ti su ljudi lažni proroci; nije im važno to što govore ni to da uvjere one kojima govore, njima je važno isključivo zadovoljenje vlastite taštine. Preporučljivo je oprezno izbjegavati društvo takvih ljudi.
O tome da se ničega ne treba bojati
Ako braniš dobru stvar, čega se možeš bojati? Što ti se i može dogoditi? Oborili bi te, oklevetali, opljačkali, obeščastili? Optužbama se okrenuli protiv tebe, lažno te osudili? Sve ovo neće promijeniti to da je stvar koju si branio bila dobra, pa je tako bilo dobro i ono što si radio kada si se priklonio obrani dobre stvari. U takvim trenucima ne mari ni za koga i ni zašto, samo za istinu stvari koju trebaš obraniti. Spram istine su naposljetku nemoćni. Mogu te pregaziti, ali ne i poraziti, mogu te optužiti, ali ne i osporiti, mogu ti oduzeti život, ali ne i tvoju istinu. U životu nisi usamljen samo onda ako braniš dobru stvar. U takvoj parnici nema plaće i nagrade. Ali, nema ni pogodbe. Zato se nikada ne boj izreći ono za što svom dušom znaš da je istina.
Sándor Márai, Knjiga o travama, Naklada Ocean More d.o.o., Zagreb, 2016., str. 19-30
Preuzeto sa Prometej.ba