Utorak, 12 Maja, 2026

Kategorija: Književnost

Književne preporuke za izlazak iz Grotla

Foto. Hyperbole and a Half (Allie Brosh)

Kad se čovjek nađe u grotlu izgubljenosti, otuđenosti, nesigurnosti, anksioznosti i depresije – skraćeno: u Grotlu – čini se da ništa drugo nikad nije ni postojalo, a misli se bez pauze vrte u analizi tog mračnog interijera u kojem se osjećamo kao potpuni uljezi, iako smo istovremeno tako čvrsto uvjereni da nam je upravo tamo mjesto. Dora Levačić na dno Grotla baca četiri književne i self-help preporuke koje bi možda mogle pomoći.

Miroslav Krleža: O ljudskoj gluposti

Foto: Wikipedia

Noću, u intimnom, poluglasnom razgovoru sa samim sobom, nikako ne mogu zapravo logički opravdati zašto se u posljednje vrijeme toliko uzrujavam zbog ljudske gluposti. Kad bi tuđa glupost bila neugodna kao naša vlastita zubobolja, to bi se još moglo objasniti: gnjili zubi truju raspoloženje, od zubobolje ne može se spavati. Ali ovako? 

Sergej Jesenjin: Ko sam? Šta sam?

Foto: Google

Ko sam? Sta sam? Ja sam samo sanjar

Benjamin Zephaniah – Rasna industrija

Foto: baltictriangle.co.uk

Rasna industrija je industrija koja raste.

Danilo Kiš: Sutra

sutra će mi neko reći:... volim

Ivo Andrić: Na kamenu u Počitelju

Foto: Google

Počitelj. Na jednoj nozi stoji, jednim se stopalom drži zemlje, i to ne celim. Nije lak ni udoban položaj. Nije vesela mogla biti istorija ovog čudnog utvrđenog naselja čiji je sav smisao bio oduvek u tom da je utvrđeno, a naselje je samo po nuždi i uzgred. Za šest vekova biti grad od kamena, u strmoj, krševitoj i tesnoj dolini Neretve, na teškom i izloženom mestu („zemlji na ćenaru”) nije laka stvar ni zavidna sudbina.

Silvija Plat: Brijest

Foto: Google

Opsjeda me urlik./ Noću on izlazi i uzbuđen tumara/ Kukama hvatajući nekog da voli.

Miroslav Krleža- Ljudska samoća

Foto: Wikipedia

Nad ljudskom sudbinom postoji jedna opasna, po opstanak čovjeka sudbonosna snaga, koja djeluje po razorno slijepom zakonu Svemirske Noći, a upravo ona je trajnim izvorom pjesničkih nadahnuća: Zove se Samoća! Beznadna tuga osamljenosti.

Dušan Mijušković – Izabrane pjesme

Dušan Mijušković/ Ustupljena fotografija

Dušan Mijušković je rođen 1981. u Beogradu. Živio je duže vrijeme u Sjedinjenim Američkim Državama. Bavio se graničnim oblastima filosofije, umjetnosti i duhovnosti. Krajem prošle decenije radio kao novinar beogradskog NIN-a. Poeziju piše od djetinjstva, no tek ove godine, nakon veće životne drame, počinje ozbiljnije da predstavlja svoju umjetnost javnosti. Objavljivao je na književnim portalima i u magazinima: Hiperboreja, Fenomeni, XXZ magazin, Bludni stih, Enheduana, Časopis Kult, Strane, Kirk, Čovjek Časopis, Libartes... Objavio je jednu zbirku poezije. Živi u Beogradu.

Nasiha Kapidžić-Hadžić: Dječija pjesnikinja koju rado čitamo i danas

 

 

Za Nasihu Kapidžić-Hadžić kritičari kažu da je jedna od najznačajnijih bh. pjesnika, proznih pisaca i urednika.