Ljudi su umorni, nesrećni i promašeni,ljudi su
ogorčeni i osvetoljubivi, ljudi su izigrani i uplašeni,
ljudi su besni i neinventivni,
i ja vozim među njima autoputem dok oni
prikazuju u vožnji šta je ostalo od njih-
neki su nadrkani, samovoljniji od drugih,
neki ne vole da budu prestignuti,
neki ne daju drugima da ih prestignu
neki uporno blokiraju trake
neki mrze novije,skuplje modele vozila
drugi u takvim kolima mrze starija kola.
autoput je cirkus jeftinih i sitnih emocija,
čovečanstvo u kretanju, mnogi od njih dolaze
iz nekog mesta koje mrze i odlaze ka drugom
koje isto tako mrze i odlaze ka drugom
koje isto tako mrze
ili još više.
autoput je slika onog što smo postali,a
masa...
Knjiga otkrovenja. Čitajući ove priče ne znaš da li si pozvan u njegov um ili u njegovu dušu, zapisao je Raj Loriga, govoreći o knjizi španskog režisera Pedra Almodovara “Poslednji san”, koja je prije nekoliko dana objavljena na srpskom jeziku, u izdanju “Lagune”.
Moj je otac ugledao sveta u zapadnoj Mađarskoj a završio je trgovačku akademiju u mestu rođenja izvesnog gospodina Viraga koji će, milošću gospodina Džojsa, postati slavni Leopold Blum (Bloom). Mislim da je izvesna liberalna politika Franje Josipa II kao i želja za integracijom navela moga dedu da svom još maloletnom sinu mađarizuje prezime; mnoge pojedinosti iz porodične hronike ostaće, međutim, zauvek nerazjašnjene: godine 1944. moj otac kao i svi naši rođaci biće odvedeni u Aušvic, odakle se skoro niko od njih neće vratiti.