Ivan, agnostik, pripoveda jednu zgodu iz 16. veka bratu Aljoši koji se zamonašio. Hrist je, prema pripovedanju, ponovno došao, ne na kraju vremena, nego tada, u 16. veku. Prolazi gradskim ulicama Seville „jer je poželeo bar na čas obići decu svoju i to upravo tamo gde heretici gore na lomačama“.
Pronašli smo sobu i stranca-stanara, koji se bez problema složio da nas devetero budemo njegovi cimeri. On je Danac i zove se Johans. Brzo smo se sprijateljili pa i zavoljeli.
Pepeljuga, Trnova Ružica, Ivica i Marica, Majka Hulda i mnoge druge. Prošlo je 200 godina otkako su se pojavile poznate Grimove bajke i ipak nisu izašle iz mode. Kao nekada i sada one očaravaju decu. Stoga se autorka teksta pod pseudonimom KEL pita: šta je to zapravo što Grimove bajke čini posebnim?
Svojstvo novoga društva jeste količina... Srednjovekovni svet je bio kvalitativan: vreme se nije merilo, živelo se u odnosu na večnost, a vreme je bilo ono prirodno vreme čobana, buđenja i odmora, gladi i jela, ljubavi i rasta dece; bilo je to vreme konkretno i vitalno, domaće, žensko... Ni prostor se nije merio, i mere likova na slici nisu odgovarale niti odstojanju niti perspektivi, nego hijerarhiji.
Visoko mišljenje o poeziji Izeta Sarajlića iskazali su i mnogi drugi poznati pjesnici – Evgenij Jevtušenko, Melih Dževdet, nobelovac Josif Brodski, Alfonso Gato i drugi. Blaže Koneski, prvo ime makedonske poezije, govoreći o Izetu Sarajliću kao o jednom od onih rijetkih pjesnika današnjice koji su uspjeli da “stvore svoj sopstveni model pjesme”, kaže: ” u krugu moje lektire ja ne vidim, osim Sandberga, drugog pjesnika koji se toliko približio proznom iskazu a pritom djelovao takvom poetskom neposrednošću.”
Nakon više od pedeset godina, Švedska je akademija u javnost pustila arhivirane detalje ‘slučaja Sartre’. Francuski egzistencijalist Jean-Paul Sartre 1964. godine šokirao je javnost odbijanjem Nobelove nagrade za književnost, a u pismu koje je uputio vrhuški odbora za nominacije stajalo je, među inim, kako si ‘ne može dozvoliti transformaciju u instituciju, što osoba koja primi takvu nagradu neminovno postaje.’
Pa ipak je mir, kao i misao i kao želja, kao cilj i kao ideal, vrlo je star. Hiljadama godinama već postoji moćna, za hiljade godina temeljna reč: ”Ne ubij”.
Pred čitaocima i javnošću našao se roto produkt koji, suštinski, bez namere proizvođača, slavi petooktobarski prevrat, šta god se posle njega događalo.
"Čekaj me, i ja ću sigurno doći" je po mišljenju mnogih najlepša ljubavna pesma na svetu ikada napisana. Napisao ju je ruski pisac Konstantin Simonov, a zbog uslova u kojim je nastala ušla je u antologiju.