O postjugoslavenskoj sceni za Novosti govore istaknuti pisci, urednici i kritičari koji nadilaze uske nacionalne okvire: Pisca svrstavaju drugi. Strašno je sve to pratiti, koliko samo ima strasti, želje za vlašću, krvoločnosti i mržnje na tako malom i nevažnom polju kao što je književnost. Samo velike književnosti su inkluzivne, i samo male književnosti ekskluzivne. Zato i jesu male, kaže Dubravka Ugrešić.
Ove godine navršila se pedeseta godišnjica od objavljivanja »Majstora i Margarite«, jednog od kapitalnih djela svjetske književnosti. Budući da ovaj roman nije objavljen za autorova života, prvi put je izdan tek 1966. godine, 26 godina nakon smrti Bulgakova, i to u skraćenoj časopisnoj verziji. Roman je stekao popularnost među sovjetskom inteligencijom i sve do službenog objavljivanja širio se u ručno pretiskanim primjercima. Supruga pisca, Jelena Sergejevna, tijekom svih tih godina uspjela je sačuvati rukopis romana.
Autorica proslavljena ljubavnim romanima ‘Ponos i predrasude’ i ‘Razum i osjećaji’ često je savjetovala prijateljice i rođakinje o ‘pitanjima srca’, a njezine ženske mudrosti, primjenjive su i danas...
Međutim, ljudi su ti koji su izvor ovog povratka u divlji svijet... kao što je i civilizacija koji su izgradili u krvi i suzama ona koja osuđuje većinu na ambis bijede.
Najveći junak Migela de Servantesa Saavedre (Miguel de Cervantes de Saavedra) je večan, potpun, očaravajuć i vredan divljenja. Neki bi rekli da mu nema ravnog. Međutim, Vilijem Šekspir (William Shakespeare) je takođe stvorio junaka koji bi mogao da se uporedi sa lutajućim vitezom, ako ne prema sličnosti, barem kao njegova suprotnost.
