Pitaju te šta znači tvoja pesma. Zašto ne pitaju drvo jabuke šta znači njen plod – jabuka? Da ume da govori, drvo jabuke bi im, po svoj prilici, odgovorilo: „Zagrizite u jabuku pa ćete videti šta znači!“
Tragajući za nekim tematskim odgovorima lutao sam po web prostranstvima gdje naletjeh na ime i prezime Mubere Mujagić, u svijetu ugledne poetese iz Sarajeva. Davno u osamdesetim sam se o ovo ime „očešao“, ali vođen ondašnjim mladalačkim prioritetima nisam tome pridavao veće pažnje. Uostalom u ono vrijeme je bilo dosta drugih i jačih tema, zavladala je ekonomska revolucija Ante Markovića, u Beograd su tako nekako, u ta doba, iz Sarajeva bježali ondašnji sarajevski disidenti, partijski kadrovi poput Esada Ćimića i Vojislava Šešelja, a ja sam tada bio mlad i zaljubljen, nesputano uživao u studentskim vragolijama vjerujući u neuništivost poretka čija je ideološka potka bratstva i jedinstva bila utemeljena „u krvi najboljih sinova i kćeri“ ondašnje domovine. U sve to sam tada čvrsto vjerovao, poput mnogih drugih, pa mi nije bila važna usputna priča o slučaju Mubere Mujagić.
Prvi grad koji je dobio tu titulu je Edinburgh u Škotskoj. Većina gradova književnosti nalazi se u Europi, samo jedan u Americi – Iowa, nekoliko u Južnoj Americi i jedan u Iraku – Bagdad.
Kada piše roman, pisac bi trebalo da stvara žive ljude; ljude, ne likove. Likovi su karikature. Ako pisac može da ljude učini živima, možda neće imati velike likove u svojoj knjizi, ali je moguće da će njegova knjiga biti celovita, entitet; roman.
Doduše, pričalo se i to da je nekad davno dobio posao u Pošti, ali da nije izdurao ni mjesec dana, jer su ga uhvatili kako kompletne pošiljke baca u peć, a njegovo navodno objašnjenje je bilo da među pismima mora biti i onih koja sadrže tužne vijesti, pa je htio poštedjeti primaoce.
