Postoje tri nivoa u čovjeku: fiziološki – tijelo, psihološki – um, i njegovo biće – njegova vječna suština. Ljubav može postojati na sva tri nivoa, ali njen kvalitet može varirati.
Postoje tri nivoa u čovjeku: fiziološki – tijelo, psihološki – um, i njegovo biće – njegova vječna suština. Ljubav može postojati na sva tri nivoa, ali njen kvalitet može varirati. Na nivou fiziologije tijela, to je samo seks. Možeš to zvati ljubavlju, jer riječ ljubav zvuči poetično i lijepo; 99% ljudi seks zove ljubavlju. Seks je biološki, fizički. Tvoja hemija, tvoji hormoni – sve materijalno je uključeno u to.
Zaljubiš se u ženu ili muškarca. Možeš li tačno opisati čime te je ova žena privukla? Sigurno ne možeš vidjeti njeno biće, jer ne poznaješ ni vlastito biće. Ne možeš ni prepoznati njenu psihu, jer čitati nekom misli nije lak zadatak. Dakle, što si ti našao u toj ženi? Nešto u tebi fizički, hemijski, u tvojim hormonima je privučeno od strane hormona žene, njenog fizičkog, njene hemije. To nije stvar ljubavi, već stvar hemije.
Razmisli ponovo: Žena u koju si se zaljubio ode kod doktora i promijeni pol, i sada joj raste brada. Hoćeš li je i dalje voljeti? Ništa se nije promijenilo, samo hemija, samo hormoni. Gdje je sad tvoja ljubav?
Samo 1% ljudi su ušli malo dublje. Pjesnici, slikari, muzičari, plesači i pjevači imaju dovoljno senzibiliteta da osjete ono što nadilazi tjelesno. Oni mogu osjetiti ljepotu Duha, osjećajnost Srca, jer i sami žive na tom nivou.
Zapamti ovo kao opšte pravilo: Ne možeš vidjeti dalje od onoga gdje i sam prebivaš. Ako živiš u svom tijelu i misliš da si samo tijelo, tada možeš biti privučen samo nečijim tijelom. To je tjelesni stadijum ljubavi. Ali muzičar, slikar ili pjesnik živi na drugom nivou. On ne misli, on osjeća jer živi srcem i može osjetiti srce druge osobe. Ovo je često nazvano ljubavlju. To je rijetko – kažem možda u 1% slučajeva – ali s vremena na vrijeme se dogodi.
Zašto velika većina ljudi ne ide na drugi nivo gdje je toliko lijepo? E tu je problem: Sve je to jako lijepo, ali je i jako osjetljivo. Nije od čelika napravljeno, već od vrlo krhkog stakla, a kad ogledalo padne i razbije se, nema načina da se opet sastavi. Ljudi se boje da se ne upletu preduboko, da ne dostignu krhke nivoe ljubavi, jer na ovom nivou je nevjerojatno lijepo, ali i nevjerojatno promjenjivo.
Osjećaji nisu kao stijene, oni su kao latice ruže. Bolje je imati plastične cvjetove ruže, jer će uvijek biti tu i možeš ih oprati svaki dan i uvijek će izgledati svježe. Takođe, možeš ih poprskati francuskim parfemom. Ako boja izblijedi možeš ih ponovo obojati. Plastika je jedna od neuništivih stvari na ovom svijetu, stabilna je, izdržljiva. Zato ljudi ostaju na fizičkom nivou ljubavi. To je površno, ali je stabilno.
Pjesnici i umjetnici se znaju zaljubiti skoro svakodnevno. Njihova ljubav je kao ruža. I dok je tu, ona je tako mirisna, tako živa, i pleše u svoj ljepoti na vjetru, na kiši, na suncu. Ali kad dođe veče, ona možda prođe, i ne možeš ništa učiniti da to spriječiš. Ta dublja ljubav srca je kao dašak vjetra koji ti uđe u sobu, donese svježinu, i ode. Ne možeš vjetar zadržati šakom.
Malo je onih koji su hrabri prepustiti se životu koji se svakog trena mijenja. Zato odlučuju zaljubiti se na siguran način u koji se pouzdaju. Ne znam koju ti vrstu ljubavi poznaješ – vjerojatno prvi tip, možda drugi tip. I uplašen si: Kad stigneš do vlastitog Bića, šta će se desiti s tvojom ljubavlju? Sigurno će nestati – ali nećeš izgubiti ama baš ništa. Nova vrsta ljubavi će se izdići, ona koja se pojavi kod jednog od milion ljudi. Ova ljubav se može nazvati “ispunjenost ljubavlju”.
Prva vrsta ljubavi bi trebalo nazvati “seks”. Drugi tip bi trebalo nazvati “ljubav”. A treći bi se trebao nazvati “ispunjenost ljubavlju” – to je kvalitet koj nije usmjeren ni na koga – nije posesivna i ne priznaje da neko drugi posjeduje tebe. Ovakva ljubav je tako korjenita (radikalna) revolucija, da je već teško i predstaviti je.
Novinari me pitaju: “Zašto je ovdje toliko puno žena?” Očigledno važno pitanje, i šokirani su kad im kažem – “Ja sam muškarac.” Tada su me gledali s nevjericom. Rekoh im: “Jasno je da će mnogo više žena biti ovde iz jednostavnog razloga – jer znaju da su za svog života naučile ili seks, ili u rijetkim slučajevima, par momenata ljubavi. Ali nisu naučile Voljenje. Čak i muškarci koje vidite ovdje, su razvili ženske osobine u sebi koje su bile potisnute od društva oko njih.”
Od početka kažete dječaku: “Ti si dečko, a ne djevojčica. Ponašaj se kao dečko. Djevojčice plaču, ti nemoj. Ponašaj se kao muškarac.” I tako svaki dječak počinje odbacivati svoje ženske osobine. A sve što je lijepo je žensko. Na kraju ostanu samo varvarski životinjski ostaci. Njegova jedina funkcija je da pravi djecu. Djevojčice ne smiju imati muške osobine. Ako se želi pentrati na drvo odmah će je zaustaviti: “To je za dečke, a ne za djevojčice.” Čudno! Ako se djevojčica želi popeti na drvo, to je sam po sebi dovoljan razlog da joj to dozvolite.
U svim društvima kroz istoriju za muškarce i žene je pravljena različita garderoba. To nije ispravno, jer svaki muškarac je takođe i žena. Jer nastao je iz dva izvora: svog oca i svoje majke. Oboje su doprinijeli njegovom postojanju. I svaka žena je takođe i muškarac. Mi smo ih oboje uništili. Žene su svoju hrabrost, avanturizam, prosuđivanje i logiku izgubile, jer se vjerovalo da su ovo muške osobine. A muškarci su izgubili svoj šarm, svoju osjećajnost, saosjećajnost i ljubaznost. I oboje egzistiraju polovično. Ovo je najveći problem koji treba riješiti – bar po pitanju ljudi.
Moji sanjasini (učenici) moraju biti oboje, polumuško i polužensko, i to ih obogaćuje. Tada imate sve karakteristike koje su dostupne ljudima, ne samo polovinu. Stižući do tačke Bića okružuje te samo jedno svojstvo ljubavi – kao miris.
Novinari su me pitali: “Voliš li Šilu?” Rekoh: “Naravno, ali ja volim toliko žena da im čak ne znam ni imena. I ne samo žene – ja volim i toliko muškaraca, jer su polužene.” S milion sanjasina po cijelom svijetu, ja ne mogu pokazati samo na jednu osobu i reći: “Ovu osobu ja volim.”, ja mogu samo reći: “Ja volim!”. Ko je spreman primiti moju ljubav, uzima je – ona je tu.
Zato nemojte biti u strahu. Vaša briga je opravdana: Ono za što mislite da je ljubav nestaće, ali ono što će zauzeti njeno mjesto je ogromno i bez kraja. Bićete sposobni voljeti bez vezivanja. Moći ćete voljeti mnogo ljudi, jer ako volite jednu osobu, ostajete siromašni. Ta jedna osoba vam može dati neko iskustvo ljubavi, ali mnogo ljudi vole.
Bićete zapanjeni da vam svaka osoba daje novi osjećaj, novu pjesmu, novi oblik ekstaze. Zato sam ja protiv braka. U mojoj viziji, brak bi u zajednici trebalo ukinuti. Ljudi mogu živjeti zajedno, ako to žele, ali to nije zakonska neophodnost. Trebali bi imati slobodu kretanja i koliko god je moguće više iskustva ljubavi. Ne trebate biti posesivni, želja za posjedovanjem uništava ljubav. I ne trebate dozvoliti da vas neko posjeduje, jer i to takođe uništava ljubav.
Svi ljudi zaslužuju biti voljeni. Nema potrebe da se vežete za jednu osobu cijeli život. To je jedan od razloga zašto je ljudima u cijelom svijetu tako dosadno. Zašto se ne mogu smijati kao vi, plesati kao vi? Oni su vezani nevidljivim lancima: brak, obitelj, muž, žena, djeca. Prepunjeni su obavezama, odgovornostima, žrtvovanjem. A vi se želite smiješiti, smijati, plesati i biti srećni? Očekujete nemoguće! Oslobodi ljubav od posesivnosti. Ali ovo se može desiti samo ako u svojoj meditaciji otkriješ svoju suštinu.
Nema obuke. Ja ti ne kažem: “Za vježbu, idi noćas drugoj ženi.” Nećeš ništa postići, a možeš izgubiti svoju ženu. Sledećeg jutra bićeš neugodno iznenađen. Nije stvar u vježbanju, već u otkrivanju svog bića. S otkrićem svog bića nastaje ne-lična “ispunjenost ljubavlju”. Tada jednostavno voliš. I to se konstantno širi, prvo ljudi, pa ubrzo životinje, drveće, planine, zvijezde. I doći će dan kada će sveopšte postojanje biti tvoja ljubavnica. To je tvoj potencijal. I svako ko ga ne postigne protraćio je život.
Da, morat ćeš izgubiti par stvari, ali one su bezvrijedne. Dobićeš toliko da nećeš nikad pomišljati na to što si izgubio. Čista “ispunjenost ljubavlju”, koja prodire u suštinu svakog ljudskog bića – to nastaje iz meditativnog svojstva tišine i dubokog uranjanja u svoje biće. Ja samo pokušavam da te nagovorim. Ne plaši se izgubiti to što imaš.
Osho – “Od smrti do besmrtnosti”