“Majstor i Margarita”: Ljubav jedina vodilja kroz život

Majstor i Margarita – Alessandro Lecis and Alessandra Panzeri, Paris, France – 2020./ Foto: FB The Master and Margarita

“Prati me čitaoče. Ko ti je rekao da ne postoji prava, vječna ljubav? Tom lažljivcu ću prljavi jezik odsjeći! Prati me čitaoče, i samo ja ću ti pokazati takvu ljubav.” 

piše: Ilijana Božić

Kaže junak u romanu “Majstor i Margarita” u romanu u kojem je Mihail Bulgakov oslikao upravo jednu ovakvu ljubav, vječnu i pravu. I ne samo to, on je ovim romanom pokazao da je ljubav čovjeka prema čovjeku iznad svega. Objasnio je da su ljubav i dobrota koju nosimo u sebi prema ljudima i svemu na svijetu iznad svega i iznad zla.

Da se vratimo sebi i osjetimo ljubav u svemu što nas okružuje mi bi došli do preporoda. Jer, ljubav je jedina vodilja koju bi trebalo da pratimo kroz život.

Majstor je umjetnik, on piše roman o Isusu Hristu, kojeg naziva Ješua. Majstor piše roman o postojanju dobra i zla, ali to piše u Moskvi u kojoj su ljudi davno izgubili vjeru u priče o dobru i zlu.

Ješuina sudbina i sudbina njegove vjere otkriva sudbinu Majstora i njegovog romana o Ješui, ali i sudbinu ljubavi sa Margaritom. Ješua na kraju strada, a stradaju i Majstor i Margarita ali njihova ljubav kao i Ješuina ostaje vječna.

Ješua nepokolebljivo vjeruje u čovjekovu dobrotu. Ješuina uvjerenja su za njegovog sudiju Pilata nova i opasna su po vlast i društveni sistem koji predstavlja i štiti. Ješuina vjera je učenje da su svi ljudi dobri, čak i ozloglašeni krvnici. Ješua smatra se ljudi mogu oplemeniti, pa čak iako su pošli lošim putem, ali pod uslovom da snažno dožive istinu o dobroti. On vjeruje da je moguće upoznati čovjekovu dušu i izvesti ga na pravi put.

O takvom Ješui piše Majstor u Moskvi kojom tada vlada totalitarni sistem, u Moskvi u kojoj ne postoji sloboda, gdje pojedinac svoje vrijednosti ne može da iskaže, a da ne bude obasut drvljem i kamenjem.

Upravo to se desilo Majstoru koji je dobio žestoku kritiku za još neobjavljen roman o Pilatu i Ješui. S obzirom da su ljudi u Moskvi tog doba prestali da vjeruju u priče o postojanju Boga, uslovi za pojavu mračnih sila odnosno Volanda i njegovi svite koji će unijeti apsolutni haos u ovaj grad, potpuno su ispunjeni. Voland treba od zla svakodnevice da spasi njene žrtve Majstora i Margaritu.

Roman Mihaila Bulgakova, “Majstor i Margarita” je priča o zlu, ali i o ljubavi koja je u stanju da nadjača i najveće zlo.

Ljubav

Margarita je simbol vječne ljubavi. Njeno ime nosi određenu simboliku, pa je možda baš zbog te simbolike Bulgakov izabrao ovo ime za svoju junakinju. U prevodu sa grčkog jezika ime Margarita znači perla ili biser. U persijskoj mitologiji Margarita je dijete svijetla, jer u njihovoj mitologiji perle nastaju od svjetlosti mjeseca.

Margarita je jednog dana izašla u šetnju i tada je na ulici prvi put srela Majstora kojeg je oduševila, ali ne ljepotom. Njega je privukla beskrajna usamljenost u njenim očima. S obzirom da kritika ni uredništvo nisu prihvatili njegov rukopis bilo mu je važno da pronađe osobu koja može razumjeti njegov rad i osjetiti njegovu dušu. I sreo je nju.

S druge strane Margarita je tog dana izašla u šetnju da pronađe ljubav, jer život u kome nema ljubavi apsolutno je prazan. Otud nam je jasno otkud tuga u njenim očima.

Foto: medium.com

Nakon susreta sa Majstorom, Margaritine oči blistaju, ona postaje njegova vodilja. Kada je jednom prilikom svoj rukopis bacio u vatru Margarita je počela da spasava ostatke iz peći, kao da pokušava da spasi njihova osjećanja.

Ona je žena koja je pomogla Majstoru da otkrije svoju prošlost, jer je Majstor dok se nije susreo sa Margaritom bio čovjek bez identiteta.

Margarita je Majstora oslobodila osjećanja samoće. Tek sa njom on je osjetio da je potreban ljudima. Ona ga je podstakla na stvaralaštvo baš time što mu je dala ime Majstor. Govoreći mu o slavi djela koje treba da stvori, spremila ga je za budućnost.

Na taj način Bulgakov je dao čitavu psihologiju i filozofiju o mjestu i značaju žene u stvaralaštvu muškarca. U toj psihologiji mnogo je nedokučivog i iracionalnog.

Neki kritičari ovog Bulgakovljevog romana Margaritu tumače kao Bulgakovljevu varijantu shvatanja Dostojevskog, odnosno shvatanje da je žena, kao nada, utjeha i ljepota, ona snaga koja bi mogla da spase svijet od muške zlobe. Ako obratimo pažnju to i jeste tako. Jer dok svijetom bar jednim dijelom upravljaju žene ne vode se ratovi, nema ubistava a čim muškarci preuzmu stvar u svoje ruke kreće borba.

Margarita je dio trougla: umjetnik, žena, čitalac. Ona voli Majstora kao umjetnika i pokazuje razumijevanje za njegovo djelo, ali Majstoru to nije dovoljno. Njemu treba i objektivna publika koja će djelo doživljavati kao djelo ne znajući prije toga ništa o njemu.

Ipak, Majstoru je Margarita potrebna. Da nije nje bilo, ne bi ni njegov roman nastao. Bulgakov kao da je preslikao sebe i svoju suprugu Jelenu zahvaljujući kojoj je i ovaj roman objavljen.

Da bi djelo moglo da živi, potrebno je razumijevanje ne iz ljubavi prema autoru, nego iz ljubavi prema umjetnosti. Majstoru je ljubav bila podrška potrebna u toku stvaranja.

On je slobodni umjetnik, slobodne volje, zainteresovan za sudbinu čovjeka u društvu.

Majstor i Margarita su nada za čovječanstvo. Čak i veliki crni Mačor, jedan od Volandovih vragova, sasvim se drugačije ponaša prema njima. Čak ih gleda sa simpatijama. I Azazelo, demon bezvodne pustinje i ubica, prema njima ima drugačiji stav.

To govori samo jedno: da je ljubav Majstora i Margarite prosto nadvladala i vragove i ovaj svijet.

U odnosu ova dva lika Bulgakov je namjeravao da prikaže istinsku, toplu ljubav u društveno hladnoj Moskvi.

Roman “Majstor i Margarita” objavljen je prvi put 1966. godine, odnosno 26 godina nakon Bulgakovljeve smrti. Ta verzija je bila cenzurisana i nepotpuna, tako da je prva potpuna verzija objavljena u Frankfurtu 1969. Kada je objavljen roman je stekao veliku popularnost, a objavljen je zahvaljujući Bulgakovljevoj supruzi Jeleni Bulgakov koja je uspjela da sačuva rukopis.

Autor: Impuls