Nedjelja, 22 Decembra, 2024

Iz dnevnika Lava Tolstoja

Ako se nema snage da se gori i izliva svjetlost, tada je barem ne treba zaklanjati.

Svaki čovjek je dijamant, koji može da očisti i ne očisti sebe, u mjeri u kojoj je očišćen, kroz njega svijetli vječno svijetlo, prema tome, djelo čovjeka nije da se trudi da svijetli, već da se trudi da očisti sebe.

(Knjiga zapisa – 13. mart 1890.)

Ako se nema snage da se gori i izliva svjetlost, tada je barem ne treba zaklanjati.

(Krug čitanja)

Jedna od najčešćih zabluda je kada sudimo o ljudima da su dobri, zli, glupi, pametni. Čovjek teče, i ima sve mogućnosti: bio je glup – postao je pametan, bio je zao – postao je dobar i obrnuto. U tome je veličina čovjeka. Zbog toga ne treba suditi o čovjeku. Vi ste ga osudili, a on je već postao drugačiji.

( Dnevnik – 1898.)

Ja bih bio najnesrećniji čovjek, da nijesam našao ciljeve svog života – ciljeve opšte i korisne …

(Dnevnik – 1847.)

Zamisli, da je cilj života – tvoja sreća – i život je tada žestoka besmislica. Prihvati to, što ti govori mudrost ljudska, i tvoj razum i srce tvoje: da je život služenje tome, ko je poslao tebe u svijet, i život tada postaje stalna radost.

(Krug čitanja)

Najsrećniji periodi mog života su bili samo ti, kada sam cio život davao služenju ljudima. To su bile: škole, posredovanje, religiozna i od gladi pomoć.

(Dnevnik – 1901.)

Prvo i najvažnije znanje, koje je potrebno, prije svega, predavati djeci i odraslim koji uče – je odgovor na vječna i neizbježna pitanja, koja se javljaju u duši svakog čovjeka koji dolazi svijesti. Prvo: ko sam ja i kakav je moj odnos prema beskonačnom svijetu? I drugo, proizilazi iz prvog: kako da živim, šta da smatram uvijek, pri svim mogućim uslovima, dobrim, i šta uvijek, pri svim mogućim uslovima, lošim?

(O vaspitanju)

Ljudi su kao rijeke: voda je u svima jednaka i uvijek jedna te ista, ali svaka rijeka biva ili uska, ili brza, ili široka, ili tiha. Tako i ljudi. Svaki čovjek nosi u sebi začetke svih ljudskih osobina i ponekad se ispoljavaju jedne, ponekad druge, i često biva da ne liči na samog sebe, ostajući sam i sam sa sobom.

(Vaskrsenje)

Priroda ulazi u čovjeka i disanjem, i hranom, tako da čovjek ne može da ne osjeća sebe dijelom nje i nju dijelom sebe.

(Dnevnik – 1899.)

Ljudi uče kako da govore, a glavna nauka je kako i kada ćutati.

(Put u život)

Govori samo o tome, što ti je jasno, u suprotnom ćuti.

(Za svaki dan)

Ako jednan put zažališ što nešto nijesi rekao, to ćeš sto puta zažaliti zbog toga, što nijesi ništa rekao.

(Krug čitanja)

Sve velike promjene u životu jednog čovjeka, a takođe i cijelog čovječanstva , počinju i završavaju se u mislima. Da bi mogla proizaći promjena osjećanja i postupaka, mora prije svega doći do promjene misli.

(Put u život)

Beba Muratović

Povezane vijesti

Mark Tven: O prijateljstvima i neprijateljstvima (Otrovne misli)

Foto: Google Dobri prijatelji, dobre knjige i usnula savjest – to je idealan život. Sveti osjećaj Prijateljstva je tako ljupke, postojane, vjerne i trajne naravi da...

Popular Articles