Ivan Goran Kovačić je rođen je 21. marta 1913. godine u selu Lukovdol, u Gorskom kotaru.
Ivan Goran Kovačić je rođen je 21. marta 1913. godine u selu Lukovdol, u Gorskom kotaru. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a kasnije se školovao u Karlovcu i Zagrebu. Još kao gimnazijalac I. G. Kovacic je počeo da objavljuje književne radove u časopisima i listovima. Sa dvijicom svojih prijatelja objavljuje prvu zbirku pjesama pod naslovom ” Lirika” 1932. U to vrijeme I. G. Kovačić je već bio student filozovskog fakulteta u Zagrebu, ali je kasnije studije napustio.
Pored poezije, I. G. Kovačić se bavio i prozom, esejistikom i kritikom. 1936. štampao je knjigu novela ” Dani gnjeva”.
Radio je u redakciji zagrebačkog lista Hrvatski dnevnik. Inače je prevodio sa nekoliko jezika i imao je zavidnu književnu i jezičku kulturu.
1942. zajedno sa poznatim hrvatskim pjesnikom Vladimirom Nazorom, stupio u redove partizana. Poznatu poemu ” Jama” napisao je u partizanima. Nju je prvi put čitao ranjenicima Prve proleterske divizije glumac Vjekoslav Afric. Već sredinom juna 1943. godine I. G. Kovačića su u selu Vrbnica, blizu Foče, ubili četnici. Poslije rata izašla su sabrana djela I. G. Kovačića, prevedena na mnoge svjetske jezike.
Moj grob – Ivan Goran Kovačić
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Mûku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg hiskog tornja zvon,
Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.
Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, –
I kad se vrati, nek poravna trag.