Horhe Luis Borhes: Dva oblika nesanice
To je strahovati i brojati u gluvo doba surove, neminovne otkucaje.
Oil Painting - Presentiment Of Insomnia by Sergey Ignatenko
Šta je nesanica?
Pitanje je retoričko, odveć dobro znam odgovor.
To je strahovati i brojati u gluvo doba surove, neminovne otkucaje; to je pokušavati, sa bezuspješnom vradžbinom, ravnomjerno disanje; to je težina tijela koje se naglo prevrće na drugi bok; to je stiskati očne kapke; to je stanje slično groznici i koje svakako nije java; to je izgovarati odlomke paragrafa pročitanih prije mnogo godina; to je znati da ste krivi što ste budni dok drugi spavaju; to je htjeti a ne moći uroniti u san; to je užas biti i nastavljati da budete; to je sumnjiva zora.
Šta je dugovječnost?
To je užas biti u ljudskom tijelu čije se sposobnosti smanjuju; to je nesanica koja se ne mjeri čeličnim kazaljkama već desetinama dana; to je teret mora i piramida, drevnih biblioteka i dinastija, jutara koje je vidio Adam; to je saznanje da sam osuđen na svoju put, svoj mrski glas, svoje ime, na naviku sjećanja, španski jezik, kojim ne umijem da baratam, na čežnju za latinskim, koji ne znam; to je željeti da utonem u smrt i ne moći utonuti u smrt, i nastaviti da budem.
